Glogov grm podno Okića – pravo mjesto za pravi život

 

˝Mi smo se doselili tu pred malo manje od dvije i pol godine. Motiv je bio, i jedan i drugi smo zaljubljenici u prirodu i bila je opcija, htjeli smo nešto svoje imati, ili mali stančić ili preurediti ovu prekrasnu staru, hrastovu kuću, nije uopće bilo neke dileme…˝

 

DJH.14

 

˝Nalazimo se u Kozlikovu, to jest mi više volimo reći Glogov grm – malo selo podno Okića, Plješivice i prije Jastrebarskog˝, vodi nas RATKO JOHAN kroz svoje imanje. ˝Tu smo dolazili godinama i naravno, mi smo ju morali prilagoditi, to je bila vikendica, da napravimo od nje kuću za život.

Danijela je bila ta koja je mene pogurnula da bi uopće došao ovdje. Meni možda malo fali tog nekog elana da krenem u nešto sam. Ona je rekla: idemo mi tu i to je bila odluka. Preko noći smo se odlučili da to napravimo.˝

 

 

DANIJELA JOHAN o donošenju odluke o preseljenju govori: ˝Mi smo godinama tu dolazili kao vikendaši. Počeli smo s vrtom pa smo udomili jednoga psa pa smo nekako shvatili da je u gradu jako teško kupiti stan. Bili smo podstanari i to sve skupa kad se poveže dođeš lako do ideje da bi mogli tu kuću, koju imamo kao vikendicu, preurediti u dom. Da me netko pitao prije deset godina bi li došla živjeti na selo i imati kokice, uzgajati povrće, mislim da ne bi baš odgovorila potvrdno. Tako da mislim da za svakog postoji neko doba u životu kada bi mogli promijeniti mišljenje.˝

DJH.09

 

Na samo pola sata od Zagreba, obitelj Johan našla je promjenu koju je željela živjeti. I dalje su vezani za grad u koji svakodnevno odlaze kako bi radili u školi. No život na selu donio im je novu dimenziju.

Život u skladu s prirodom opisuje i RATKO JOHAN: ˝Užasno nam je bitno ovdje da ne živimo onako kako bi živjeli u gradu. Znači da neke s ili takve stvari u svom životu promijenimo. Recimo sve naše crne vode pročišćavamo, imamo mini močvaru koja pročišćava sve naše otpadne vode i onda se sve te vode skupljaju u jezeru. Tamo sad plivaju patke, došle su i žabe što znači da je ta voda čista.

 

Sam vrt je posložen na takav način da se ne moramo na godinu brinuti o plodoredu, sve to raste u harmoniji jedno s drugim. Grijemo se na drva, nismo se htjeli odlučiti za lož ulje ni na pelete nego smo rekli – idemo na drva. To je taj neki život u skladu s prirodom, da što manji otisak bude naš na ovoj planetici.˝

Ovakav život ima i manjih nedostataka, ali ljepota života u prirodi sve nadoknađuje, govori DANIJELA JOHAN: ˝Lako je to reći – idemo na selo, a druga stvar je živjeti na selu i zaista biti suočen s tim da ponekda cesta neće biti očišćena. Ne naše dvorište nego cesta kojom moraš ići na posao. Da dječji vrtić nije baš tako blizu kući, a ako i jest da možda… Pa evo i financije, da košta više nego da smo ostali u živjeti u gradu.

Ukoliko nemaš organiziran javni prijevoz, a mi nemamo, onda si malo u problemu. Ne možeš voziti se 25 kilometara do posla na biciklu. Puno je tu bilo kompromisa, ali jako puno smo dobili. ˝

Preseljenje je donijelo puno novoga. Najvažnije je, kažu, da ih to čini sretnima. Neposredna veza s prirodom, praćenje ritma godišnjih doba, sve to dovelo je do unutarnjeg mira i bolje povezanosti sa samim sobom.

DJH.13

 

O tim promjenama DANIJELA JOHAN kaže: ˝Na unutarnjem planu sve je puno bolje, neusporedivo je s gradom. Meni znaju doći moje prijateljice pa kažu: kako ti sad naložiš peć pa odakle ti volja pa moraš sad veš sušiti vani, zašto si ne nabaviš sušilicu, zašto koke, jaja?

Ja mogu razumjeti njih, jer sam i ja imala takva pitanja, a s druge strane sve te obaveze koje si dobio ti, na čudan način, kojeg ne mogu objasniti nekome tko to nije doživio, ti pružaju zadovoljstvo.

Kad se okružim svojim životinjama i dijete kad je tu i suprug i kad je mir i ne moramo nigdje ići i vani, ono što bi u gradu bila dosadna kiša, ovdje kad pada kiša, to je upravo to što ne mogu objasniti drugačije riječima.˝