Aleš Lombergar – jedini slovenski majstor jetkanja stakla

 

Arhitekt Aleš Lombergar svoj je izazov, stvaralaštvo i također neke vrste poslanstvo našao u oživljavanju stare tehnike jetkanja stakla, te se tako svrstao među majstore umirućih starih obrta. Među njegovim središnjim zadacima do nedavno je bila izrada replika starih jetkanih stakala u gradskim palačama iz 19.stoljeća. Upravo ona su postala značajan arhitektonski ukras. Lombergar je postao veliki poznavatelj te tehnike, njenih tajni i povijesti.

 

Autorica: Vesna Teržan

Snimatelj: Robert Doplihar

 

jedkana stekla5 

Izgled slovenske prijestolnice u 19. stoljeću značajno su obilježile kako arhitektura, tako i umjetnost i umjetnički obrt. Izgrađene su brojne reprezentativne javne zgrade među kojima jei  današnja predsjednička palača. Ona je, nakon izgradnje bila namijenjena zemaljskoj vladi. Među zanimljivim elementima njene unutarnje opreme možemo naći i jetkana stakla.

Tako je gradska palača zemaljske vlade, u odnosu na svoju razinu, dobila odgovarajuće ornamente, kao što su neorenesansni motiv ženske glave, stiliziran akant i bršljanova vitica.

ALEŠ LOMBERGAR, majstor umjetničkog obrta, osvrnuo se na to vrijeme i tehniku: “Tada je to bio masovno korišten ukras u arhitekturi, tako da nije bilo bolje kuće, koja nije imala jetkano staklo i nije bilo palače, u kojoj nije postojalo jetkano staklo. Jetkano staklo je barokna umotvorina, jer mu je sadržajno blizu. Budući da je bezbojno, u prostor propušta svu svjetlost. A u sklopu umjetničkog obrta, svoj je procvat doživjelo tek u 19. stoljeću.”

 jedkana stekla3

Aleš Lombergar vještak je za povijesne tehnike ukrašavanja i svrstava se među malobrojne europske majstore, koji još poznaju staru spretnost jetkanja stakla. Naučio ju je iz stare njemačke literature, vježbao je, iskušavao metode, stjecao znanje i iskustva. No činio je to oprezno, jer nepažljivo rukovanje fluorovodikovom kiselinom može biti po život opasno. A veliko strpljenje nije potrebno samo za kiselinu, nego i za precizno nanošenje slike na staklo.

ALEŠ LOMBERGAR kaže kako je u Ljubljani bogatstvo jetkanog stakla u europskom i svjetskom mjerilu vrlo veliko. Dodaje kako bi mogli imati i specijalizirani muzej s čime bi sigurno pobudili pozornost.

Nekolicina ljubljanskih povijesnih palača Lombergarovom je zaslugom dobila obnovljena jetkana stakla kao svojevrsni prestižni element odličnosti – među njima je i barokni Stiški dvorac, danas sjedište glazbene akademije.

Kod zgrade filharmonije trebalo je zamijeniti originalna stakla i izgled ulaznih vrata nadopuniti nedostajućim dijelovima. Danas ulazna vrata krasi šest ženskih figura, šest antičkih muza – Euterpa, Erato, Talija, Terpsihora, Kaliopa i Polihimnija.

 

jedkana stekla1U secesijskoj robnoj kući – Urbančevoj kući – prema narudžbi zavoda za spomeničku zaštitu obnovio je, odnosno izradio replike, razbijenih starih ukrašenih stakala. Njihov motiv je krizantema, koja je tada bila pomodni cvijet.

U zgradi Gradske štedionice s jetkanim je staklima dopunjen plemeniti secesijski ambijent s krajnje stiliziranim cvjetnim motivom. Jetkao je i  nekoliko posebnih stakala, kao što je na primjer zlatna arabeska.

ALEŠ LOMBERGAR, o njima kaže: “To nisu replike nekih stakala, što su već ugrađena u arhitekturu, već su to moja traženja. Drvorez, po kome je načinjena arabeska, iz 15. je stoljeća. Načinjen je s kemijskom pozlatom. To su zlatni kloridi, rastopljeni u ulju. To se zatim peče i zlato se izluči na površini stakla.” 

Od malog ukrasa za knjigu tako je stvorena očaravajuća staklena arabeska pomoću koje je pokazao sve svoje znanje, spretnost i stvaralaštvo. Ta arabeska izgubila je svoj prvobitni prostor i čeka novi, gdje će je svi moći razgledati.