Rehabilitacijski institut Soča

 

Središnja slovenska institucija za rehabilitaciju Sveučilišni institut za rehabilitaciju Republike Slovenije-Soča obilježava već 60 godina svog postojanja. Na godinu obrade približno 18.000 pacijenata. Ključni pristup cjelovitoj rehabilitaciji je interdisciplinarni pristup: suradnja različitih struka, čiji je glavni cilj samostalan i kvalitetan život pacijenata. 

 

Autorica: Katja Stamboldžioski

Snimatelj: Pavel Jurca

 

Soca2

Institut prima na obradu bolesnike nakon moždane kapi. Među njima je i dosta mladih, koji su doživjeli neki od oblika moždane kapi. Jan Šilec je doživio moždanu kap sa 24 godine. Nakon urgentne operacije slijedila je rehabilitacija na Soči u trajanju od nekoliko mjeseci. Prognoza je bila vrlo loša, sumnjalo se da će ikada moći hodati.

JAN ŠILEC se prisjeća: ˝Zatim sam vrlo brzo bio sposoban u samome sebi naći motivaciju. Naprosto tako, da sam svaku stvar vidio kao napredak, ne poput onoga ah, sada mogu ono što sam prije ionako znao, nego je sve išlo ovako: danas se mogu sam premjestiti na kolica, danas mogu sam ići na WC, danas se mogu sam istuširati. Ono što je prije svega za moju psihu bilo odlučujuće, bilo je saznanje da nikome neću biti na teret, da ću se moći sam o sebi brinuti. I to mi je zapravo bila glavna motivacija u mojoj rehabilitaciji.˝

 

Dr. DANIJEL GLOBOKAR, specijalista fizikalne i rehabilitacijske medicine na Sveučilišnom institutu, pojašnjava: ˝Cjeloviti pristup u rehabilitaciji neophodno je potreban zbog kompleksnosti svih posljedica nakon pretrpljene moždane kapi, što pogađa vrlo različite aspekte funkcioniranja čovjeka nakon tako teške bolesti. Pri provedbi kompleksne rehabilitacije surađuje skupina različitih stručnjaka, liječnici, terapeuti, fizioterapeuti, terapeuti rada, klinički psiholozi, logopedi, socijalni radnici i inženjeri protetike i ortotike, a po potrebi se uključuju i ostali stručnjaci.˝

 

Soca3

MARKO RUDOLF, fizioterapeut na Sveučilišnom institutu, kaže: ˝Fizioterapeut je jedan od značajnijih članova rehabilitacijskog tima, u suštini je njegov zadatak pomoći pri ponovnom uspostavljanju hoda, poboljšanju mijenjanja položaja u krevetu, pri poboljšanju ravnoteže i u uspostavljanje motoričkih funkcija u gornjem i donjem udu, a u svom radu si pomažemo i različitim mehaničkim uređajima te različitim elektronskim uređajima.˝

U sklopu službe za istraživanja i razvoj Sveučilišni insitut ima i vlastiti razvoj na području  robotike, a među zadnjim većim dostignućima s partnerima u inozemstvu je robotski sistem za rehabilitaciju hoda. Robotski uređaji imaju značajan udio u rehabilitaciji jer optimiziraju oporavak pacijenta.

JAN ŠILEC dodaje: ˝U suštini smo počeli raditi na tome da budem samostalan. I to je po meni najbolja motivacija za rehabilitaciju: da učiniš da čovjek bude samostalan. Na početku sam ustajao iz kolica, postoji pomagalo za koje se uhvatiš i ustaješ kako bi jačao te mišiće. I onda hodanje, aerobik i tako dalje. Uglavnom, razno razne vježbe. Uz Soču me vežu doista izuzetno lijepe uspomene, i na bolnicu. Apsolutno su pobijedili, jer sam nakon manje od dva mjeseca išao kući bez kolica.˝

Rehabilitacija nakon moždane kapi nužno znači i suočavanje pacijenta s problemima kao posljedicom pretrpljene kapi  i prihvaćanje drugačijeg, novog života.