Labin Art Republic

 

Mnogi mladi iz provincije odlaze na školovanje u velika univerzitetska središta, no tek se rijetki kao stručnjaci vraćaju u svoja rodna mjesta. Slikar i kipar Josip Diminić, dugogodišnji redoviti profesor kiparstva u Rijeci, vrativši se u Labin sa suprugom slikaricom, pokrenuo je brojne likovne manifestacije koje su se održale do današnjih dana i tako rodnom gradu dao neku drugu dimenziju.

 

Autorica: Sanja Pražen

Snimatelj: Dražen Lipka

 

Labin2Srednjovjekovni Labin, kao i većina sličnih gradića u Istri, sagrađen je na brijegu, ali mještani kažu, ne bilo kakvom. Prema latinskom imenu Albuin, taj je gradić podignut upravo na brijegu na kojem se rađa sunce.

Grad svjetlosti, stoljećima je živio upravo od mraka. Ugljenokopi u okolici bili su pokretač života do prije tridesetak godina kad je i posljednji zatvoren. Labin, samo 3 kilometra od mora, okrenuo se malom poduzetništvu od kojega danas živi. No, ipak nije upao u turističku kolotečinu.

Nekada grad rudara, danas je u državi poznat kao grad umjetnika. U prelijepoj jezgri staroga grada naići ćete na dvadesetak likovnih ateljea, u kojima stvara više od 30 umjetnika.

Odakle takva koncentracija umjetnosti u gradu sa samo 12 tisuća stanovnika?

 

Josip Diminić i njegova supruga posljednji su od nekolicine onih koji su prije 50-tak godina u ugljenom obojenu Labinštinu donijeli svjetlost umjetnosti. VINKO ŠAINA, labinski umjetnik, o Josipu Diminiću kaže: ˝Diminić je pokrenuo svu tu likovnost u Labinu. Bio je direktor Muzeja i 1968. otvorio prvu galeriju u Muzeju.˝

Čakavski kiparski simpozij koji se još uvijek održava iznjedrio je i prelijepu šetnicu na ulazu u grad, Park skulptura. Pokrenuo ga je Josip, ali i Jasna je učinila puno.  O njoj VINKO ŠAINA govori: ˝Jasna je bila ta koja je jako puno utjecala na mene. Sve te radionice koje je ona vannastavno vodila u školi, ona je bila kreator. Vrlo draga i strpljiva osoba, pedagoški je to znala prezentirati da smo se i mi zainteresirali.˝ Rodom iz ravne Slavonije, Jasna se zaljubila u labinski krajolik. I ne bi ga ni za što promijenila. 35 generacija odgojila je podučavajući umjetnost, neki su od njih postali renomirani hrvatski umjetnici, a ona, kao da i nije svjesna svega što je učinila. Danas, kad ih sretne, s poštovanjem im se obraća s „Vi“.

 

Labin3

I baš kao što jabuka ne pada daleko od stabla, ne čudi da je i kći Diminićevih postala slikarica, baš kao i oba sina još jednog hrvatskog i labinskog barda, slikara i kipara Mate Čvrljka. No, Anessu Negri je, kao što sama kaže, jednostavno pokrenuo taj svakodnevni labinski umjetnički fluid.

ANESSA NEGRI o svom umjetničkom putu govori: ˝Ja sam naprosto rođena sa svom tom umjetošću u Labinu. Imala sam sreću da su svi profesori, od osnovne škole do fakulteta bili labinjani. Već su oni utrli put, počevši od ˝Labinskih atelijera˝ do današnjih dana.˝ Nekadašnja Jasnina učenica baš je primjenjenu umjetnost odabrala za životni poziv. U 18 godina koliko podučava mlađe generacije, može se pohvaliti s deset budućih poznatih umjetnika. ANESSA NEGRI dodaje: ˝Ako nas sada ima 35 i više onda bi za nekoliko godina, jer će se u međuvremenu, nadam se, nastaviti ta tradicija moglo biti nas 50-tak.˝

 

50 novih umjetnika u 50 godina? Čini se da nema vrjednije umjetnosti od širenja ljubavi prema umjetnosti.