Thomas iz Hohenwartha – potkivač magaraca

 

Treba dosta posla kako bi se magarci doimali njegovano. Okrug Cham ima više od 2 i pol  tisuće konja, pa je vješt  potkivač vrlo tražen. Danas je kod Lutzenmüllnera u Hohenwarthu potkivač Miethaner Thomas. Poznaju ga svi između Bad Kötzting-a, Cham-a i Regen-a. Kad udara čekićem u piokretnoj kovačnici, čuju ga izdaleka.

 

Autorica: Beatrix Ziegler

Snimateljica: Petra Schütz

 

Potkivac2

 

Hladnokrvnjak  Fritz dobit će još par zimske  obuće…  Sretnik! Glasno njače. Kad se to zaori, svi u Bavarskoj šumi znaju: potkivač Miethaner Thomas ide k magaracima. U svome je elementu. Radosno fućka.

Cijelu godinu on skrbi  za 50ak ćudljivih četveronožaca. Sve počinje u Ottenzellu. Evo, danas Hansl čeka da ga uljepšaju. Pun je magareće strpljivosti. Važna je njega kopita, uz zubnu i ušnu higijenu! Naravno, i češkanje. Magarci su poslovično tvrdoglave životinje. Ali to nije sve, kaže potkivač THOMAS MIETHANER: “Magarci su lukavi. Konj može puno naučiti. Magarac ne može tako puno naučiti, jer on misli: ‘Zašto  bih?’ Onda zaključi: ‘Ja to neću, ne sviđa mi se’. A konja možeš nagovoriti da to učini.”

 

Potkivac3

Hansl shvaća da ga to čini još atraktivnijim. Staja je tiha. Konji su dragi, ali magarac ima posebno mjesto. Kao da to zna. Takvog ga voli vlasnik Stefan. On kaže: “Darovali su mi Hansla. Pogledao me u oči i tada je postao moj. Svagdje sam bio s njim. Ne dam ka nikome. On je moj magarac i ostat će moj.”

Čudan je taj Hansl… Uprežu ga skupa s ponijem i sad se uopće ne buni. Sivi i Crveni složno kaskaju. Svi su silno ponosni na njega… Bavarska je šuma pravo carstvo  magaraca. Ima   divnih  primjeraka. Kod Horvatha rado govore o ljubavi magarca Seppia magarice i Jakobine. On rijetko kad smije sam jahati, a nikada predugo. Ako ga ona izgubi iz vida, ljutita je. Patnju  zbog rastanka ne razumiju  svi. Dama već danima šepa. Tu može pomoći samo Thomas Miethaner. On nije veterinar, ali obično točno znade što treba magarcima.

 

Potkivac4

Prošao je praksu u zoološkom vrtu. Učio je na zebrama, alpakama i devama. Nakon pregleda Seppi kaže: “Može se pomoći…” HORVATH JANOS mu vjeruje. A njemu je do životinja doista stalo. Ovako govori o njima: “Nisu to za mene samo životinje, nego su mi djeca, kao moj sin i kći. Uđem ujutro u staju. Odmah me pozdrave: Guten Morgen! Slično je navečer. Ako me ne pozdrave – slabo  spavam i ružno sanjam.”

Potkivač Thomas potvrđuje: “Jer svi su tako dragi! Magarac je dugouh, s onim velikim očima, presladak je… Ako reve, kažeš ‘himls’. To ti je čudno da Bogu nije palo na um ništa drugo. Jednostavno, može se reći da je tovar egzot među konjima!”