Tragovi stvaralaštva

 

Tršćanska škola za grafiku poznata je kao jedna od najstarijih kulturnih ustanova u Furlaniji Julijskoj krajini. Nakon više od 50. godina neprekidnog djelovanja, danas je pohađaju kako iskusni umjetnici, tako i svi oni koji bi se željeli pobliže upoznati s čarima stvaralaštva, što ih omogućavaju različite grafičke tehnike.

 

Autorica: Deva Cristina Pincin

Snimatelj: Alberto Lutman

 

Acquaforte2

Kada je lijep, sunčan dan, poziv na šetnju glavnim tršćanskim drvoredom je kao naručen. Tu Tršćani provode vrijeme u kupnji, sjednu na kavu ili sladoled. A nedaleko od živahnog mnoštva samo najznatiželjnije oči mogu zamijetiti malu radionicu, čija unutrašnjost krije izuzetno pulsiranje stvaralaštva.

Slobodna škola za jetkanje Carlo Sbisà djeluje u sklopu tršćanskog Narodnog sveučilišta i na raspolaganju je svima koji se žele iskušati s različitim grafičkim tehnikama. Zadnjih 5 godina vodi je priznati tršćanski umjetnik i likovni pedagog FRANKO VECCHIET. On kaže: “U radionici se bavimo različitim tehnikama i zato se i postupci razlikuju jedan od drugoga. Za duboki tisak koristimo bakar, cink i čelik. A za visoki tisak drvo, linoleum… danas na primjer koristimo i pleksiglas i karton. Dakle, možemo sve koristiti, no da bismo zatim imali dobre rezultate, trebamo pronaći i prikladan način, novi postupak rada.”

VALERIA LANZILOTTO objašnjava način rada:  “Prilikom rada na grafici obično se ne zaustavljamo na prvom otisku, nego ga nadograđujemo novim elementima: ploču možemo iznova gravirati ili je nadopuniti drugom tehnikom, na primjer akvatintom… Već i promjena boje tinte daje nam potpuno drugačiji utisak… A krajnji proizvodi mogu biti vrlo različiti!”

Acquaforte4

FRANKO VECCHIET dodaje: “Ova škola je sigurno posebna, jer je osnovana poslije 2.svjetskog rata. Tada je u Trstu svoju školu imao i Černigoj, no njegova je škola ubrzo  prestala s radom. No naša je škola imala tu veliku sreću da je nastavila s radom sve do današnjih dana.”

Slobodnu školu za jetkanje 1960.godine osnovao je slavni tršćanski likovnjak Carlo Sbisà. Nakon više od 50 godina neprekidnog djelovanja danas spada među najstarije kulturne ustanove u Furlaniji Julijskoj krajini. Radionicu grafike nakon prerane smrti Carla Sbisàja preuzela je njegova žena MIRELLA SCHOTT i požrtvovno joj se posvetila tijekom više od tri desetljeća. O tome kaže: “Poučavala sam više od 30 godina, i to tijekom prvih godina bez ikakve pomoći izvana. Škola je uvijek bila dobro posjećena, jer sam svakom đaku posvetila puno pažnje.”

Tehnika jetkanja nastala je još u 16. stoljeću, kada se koristila pretežno za kopije djela značajnih umjetnika. Kasnije, u 20. stoljeću, postala je više indivdualna. Od tada se izmijenilo i shvaćanje ostalih grafičkih tehnika, tako da ih danas možemo koristiti bez ikakvih ograničenja, jer omogućavaju pregršt različitih mogućnosti.

Acquaforte3

Ovdje je vrlo ugodno raditi, smatra FRANKO VECCHIET: “Učenici su vrlo jednostavni i obično su to ljudi koji već imaju dovoljno iskustva. Neki imaju dosta znanja. To su slikari koji su se kasno odlučili za grafiku jer su tražili drugi put umjetničkog izražavanja.”

LUCIA CRISMANI govori o svojem nadanhnuću: “Kad ugledam otisak stopala na plaži, znam da ga je netko ostavio, no ta mi je osoba nepoznata, tajnovita. Slično se događa kod otiska matrice na papiru. Znam da postoji nešto lijepo što se nalazi na drugom mjestu. U grafici postoji i taj vremenski čimbenik koji u sebi nosi tajnovitost nečega što nam nije posve poznato. To me kod grafike najviše očarava!”

Rasprava o čarima grafike nastavlja se u parku. Dašak prirode utječe na sva osjetila i usred travnjaka, među stijenama ili granama, nastaju improvizirane instalacije. Potraga za nadahnućem ne prestaje! Svaki je trenutak dobar za otkrivanje novih utisaka, što će ih matrica zapečatiti.