Cerkniško jezero – krški fenomen, najveće je presušujuće jezero u Europi. Poznato je kao područje gdje se na istom mjestu može kositi trava, pasti stoka, voziti se čamcima i loviti ribe, a zimi se može klizati po zaleđenoj površini. Jezero se napuni u proljeće kada snijeg okopni i za jesenskih kiša; a ljeti, kada voda oteče u podzemlje, mijenja se u krško polje. Prilikom svakog posjeta, u svako godišnje doba, susrest ćete njegov drugačiji izgled.

Bogata baština i život tamošnjih ljudi, jezero kao čudo prirode, a i kao svojevrstan misterij, vječita su nadahnuća umjetnika. Reportažu o njemu već smo mogli vidjeti u jednoj od magazinskih emisija, a sad mu je zasluženo posvećen cijeli dokumentarac.

 

Scenarij i režija: Vesna Arhar Štih    

Snimatelji: Pavel Jurca i Vlado Draškovič

 

 

ALPE 1.21

 

Cerkniško je jezero jedinstveno. Presušivanje neprestano mijenja izgled krajolika, što utječe i na dinamiku života okolnog stanovništva. Upravo je priroda sa svim svojim tajnovitostima ono što ljude privlači da rado žive na ovom području. Ovako to izražava glumica iz Grahova MARIJANA BRECELJ: “I zbog ovog vjetra koji mi mrsi kosu i ovog sunca koje me zasljepljuje volim ovu zemlju. Zemlju Martina Krpana, vještica, ondje gore iz Slivnice, štuka, Jezerka, puhova, ovu zemlju priča i legendi.”

Teško je vjerovati da će ovdje gdje je voda posvuda oko nas već za dva mjeseca biti njive i travnjaci, što će ih seljaci orati i kositi. Jer na ovom se jezeru u godini dana možeš voziti u čamcu, loviti ribe, kositi travu ili se klizati.

Jezero je zbog tog svojstva bilo poznato još u antičko doba kao lacus lugeus, žalosno jezero. O njemu je pisao rimski pjesnik Vergilije, a poslije mu je u svojoj Božanstvenoj komediji nekoliko stihova posvetio i Dante Alighieri: “Okrenuvši se, vidjeh da svuda ispod nas jezero se zaledilo, sličnije bijaše staklu nego vodi.”

suša

 Jezero nas u svako doba godine iznenađuje uvijek novim izgledom krajolika. Tajnovito je, katkad negostoljubivo, no uvijek lijepo. Kada je tu i kada ga nema.   

O izvoru Cerkniškog jezera postoji više legendi, prema jednoj od njih nastalo je zbog nesretne ljubavi. Nekada su uz rub Cerkniškog polja stajala dva dvorca – Karlovški i Štébrk. Štébrčan je imao sina, a Karlovčan kćer. Između dvoje mladih planula je velika ljubav, no očevi su bili u velikoj svađi. Vlastelin Karlovčan htio se riješiti nepoželjnog mladića, pa mu je postavio uvjet. Ako se bude uspio u čamcu prevesti preko polja, moći će se oženiti njegovom kćeri. 

Nastavlja MARIJANA BRECELJ: “Nesretni je plemić bio potpuno izvan sebe, jer je jezero bilo suho. Zatim je sreo jednog dlakavog muškarca, Jezerka, koji mu je rekao neka samo mrežom prekrije ponor kroz koji voda odlazi u podzemlje. To je učinio i doista je čamcem došao do svoje drage.                      

Ali to Karlovčanu nije bilo dovoljno, pa mu unatoč svemu nije dao kćer i zaljubljenici su se potajno nalazili. Ona bi mu uvijek na prozor dvorca stavila svjetlo kako bi pronašao put preko jezera. Sve dok se nije pojavio ljubomorni prosac i pomaknuo to svjetlo, pa je Štébrčan pao u ponor i nestao u njemu. A kada je Karlovčanova kći to saznala, skočila je u jezero i ubila se.”

Obitelji su izumrle, zamci propali, a Cerkniško jezero je ostalo.