Kuhar i pripovjedač u Tirolu

 

On je kuhar, ali je i kazivatelj bajki Smatra da kuhanje i pripovijedanje bajki imaju mnogo toga zajedničkoga: primjerice, svi sastojci moraju biti uravnoteženi i usklađeni. Trajanje se mora uskladiti s ljubavlju za sitnice. Često se improvizira. Christopher Robin Goepfert srijedom redovito dolazi u Kuću solidarnosti u Brixenu. Ondje su migranti, a mnogi potječu iz arapskih zemalja. Sadim kuhar kazuje bajku o njihovu specijalitetu tajine.

 

Autorica: Astrid Kofler

Snimatelj: Günther Neumair

 

SOLIDAERITAT7

 

Donosi začine, posuđe i glazbala… Prije kuhanja nalije vodu u lonce. Spontano se prijavio lani, jer je u novinama pročitao: ˝Tražimo kuhare dobrovoljce˝. Latio se posla radosno i strastveno. Dok radi, CHRISTOPHER govori: ˝Pola sata držim lonce u vodi kako bi se začepile pore. A u međuvremenu idem u skladište vidjeti koje namirnice imamo˝.

U Kući solidarnosti rabe sve što im pošalju robni lanci i dućani. Robu kojoj uskoro prolazi rok; doduše, ispravna je, ali više ne smije biti na polici. Nevolja nas prisiljava na snalažljivost i na kreativnost.

Svaki tjedan je neko iznenađenje. ˝Mi u gastronomiji dobro znamo što hoćemo skuhati pa lako naručimo sve potrepštine. Ovdje je drukčije; kuhamo ono što imamo, snalazimo se kako najbolje znamo. Uglavnom je to jelo doista slasno˝, kaže kuhar. Začini su tajna uspjeha, smatra. On obožava arapsku kuhinju: kardamom, korijandar, kurkumu, cimet, kumin, papriku… Mužar je donio od kuće. Puno sjeckao i rezucka.

SOLIDAERITAT6

Danas je u skladištu našao povrće. Uz to ide puno luka i češnjaka, puno boje… I jedna bajka: ˝Dragi je Bog dao ljudima tađin rekavši: napuni zdjelu onim što nađeš u vrtu pa idi u podnožje Svete gore…˝

Rodio se 1981. u Donjoj Saskoj, a prije trinaest godina doselio se svojoj ženi u Južni Tirol. Upoznali su se slučajno, u Njemačkoj, kad je došla u posjet svojim roditeljima. Godinama je svake večeri bio vani, na radnome mjestu. Otkriva svoju osobnu priču: ˝Već neko vrijeme ne kuham profesionalno. Dok moja žena i dalje radi u gastronomiji, ja sam kod kuće s djecom ili kazujem bajke u osnovnim školama i bibliotekama.˝

Već je izradio tijesto. Prije pečenja mora odstajati dvadeset četiri sata. Danas on kuha samo u svečanim prigodama ili na društvenim skupovima, dakle u osobitim prilikama. A u međuvremenu mu je kazivanje bajki postalo svojevrsna profesija. Priče prilagođuje slušateljstvu i situaciji. Mnogo je toga sam napisao, primjerice bajku o tađinu, koju povezuje s pričom onastanku svijeta. Uz tu temu najradije kuha, priznaje: ˝Bajke isprva nisu bile namijenjene djeci nego odraslima. A pripovijedali su ih odrasli – navečer kod kuće ili na poslu. Bila im je vrhunska zabava; znamo da odrasli vole čuti nešto jezivo i grozno.˝

SOLIDAERITAT8

Kuća solidarnosti ima strog raspored kuhanja i čišćenja. Sudionici kućnih poslova mogu si zaraditi mjesečnu stanarinu. ˝I kao kazivatelj bajka i kao kuhar – obogatio sam se. Svijet mi sad odasvud šalje bajke. Za divno čudo, neke su od naših bajki prije puno stoljeća postojale negdje drugdje, recimo u dalekom Japanu ili Južnoj Africi˝, kaže CRISTOPHER ROBIN GOEPFERT.

Kuhar obožava šarenilo u loncima, u bajkama, u svojem životu, u odjeći. Sve će ih iznenaditi završetkom bajke: ˝Iz vrućeg ujuška u tađinu dizala se para. A čovjek je dignuo poklopac – i gle: bilo je to prvo jelo koje nije stvorio Bog. ˝ Kuhanje je kao kazivanje priča i život: ima crvenu nit, početak i svršetak. Što su sastojci međunarodniji, to bolje. Ako se pita Goepferta, svi mi možemo samo učiti jedni od drugih.