Sv. Ivan Špiljski – biser sakralne arhitekture Friulija

 

Pulfero u dolini rijeke Natisone, pokrajina Udine. Tu je znamenita špilja svetog Ivana Špiljskoga. Tu se na duljini od više od četiri tisuće metara isprepliću povijest, umjetnost, kultura i religija. Špilja je nastanjena od pamtivijeka. Bili su u njoj i Rimljani, i Bizantinci i Langobardi.

 

Autor: Luigi Zannini

Snimatelj: Alberto Lutman

 

SanGiovanni2

 

Udinska Špilja Svetog Ivana smatra se jednim od najstarijih i najznamenitijih povijesnih, vjerskih i speleološkkih objekata Friulija. Smještena  je usred šume, na nadmorskoj visini od 348 metara.

Od pretpovijesti je imala različite namjene, a Rimljanima i Langobardima bila je važno obrambeno uporište.

Do nje vodi jedna posve lako prohodna staza i  devedesetak strmih brdskih stepenica na obroncima iznad doline rijeke Natisone.

Isprva je špilja uglavnom služila za poganske obrede, a poslije i za kršćanske obrede. U njoj  su dvije kapelice.

 

SONY DSC

U većoj, prvoj desno, građenoj u kasnogotičkome stilu, dojmljiv je barokni oltar od polikromnoga drva posvečen svetom Ivanu Krstitelju i svetome Ivanu evanđelistu.

GIOVANI SPECOGNA, koji se smatra se jednim od najvećih poznavatelja ovoga lokaliteta, pokazuje njezine glavne značajke: “Na ovom je kamenu u slavoluku kapelice uklesano graditeljevo ime i godina nastanka.

Graditelj je Andrej iz Škofje Loke u susjednoj Sloveniji gdje se razvila ugledna kasnogotička graditeljska škola. Godina  je 1477.“

Drugo važno umjetničko svjedočanstvo Kristovo  je lice na zidu. Krvava mrlja je nalik otisku na glasovitom Torinskome platnu.

 

SanGiovanni3

Iza oltara je speleološki dio… Speleolog DAVIDE ROSSI tumači geološke pojedinosti: “Ova špilja ima jedan izrazito ravan, zamalo vodoravan potez. Ne postavlja nikakve osobite tehničke poteškoće, pa su mogući i turistički obilasci te organizirani speleološki izleti.

Prednji je dio špilje danas osvijetljen duž punih tristotinjak metara i otvoren javnosti. Uočavamo posljedice vodene erozije tijekom stotina tisuća godina koliko je ova špilja nastajala.”

Vrlo su važni ostaci špiljskoga medvjeda nađeni u “turističkome” dijelu špilje, ali ih ima i u nekim zabitnijim speleološkim dijelovima.

No ovaj vrijedni spomenik špiljske arhitekture nisu proslavile samo njegove  špilje i crkve, nego i guste šume. U njima ima kestena koji su dušu dali za pripremu slasnih jela, osobito ujesen. Sigurno su sve te poslastice rado jeli i Langobardi!