Pozlatiteljska radionica Richilde Kölbl

 

Pekari, stolari, električari – obrti su koje bar donekle poznajemo. Za pozlatitelje malo tko zna. Taj je tradicionalni obrt potekao iz slikarstva ranoga srednjega vijeka. Od 15. stoljeća potvrđeni su pozlatiteljski majstorski ispiti fasadnoga slikarstva. Pozlatitelje jedva poznajemo i stoga što ih uglavnom smatraju obrtnicima, a ne umjetnicima. Važan je pozlatiteljski doprinos zaštiti spomenika jer restauriraju blaga iz davnine.

 

Autorica: Astrid Uhr

Snimatelj: Christian Blumtritt

 

 Vergolderin (2)

Blagoslov i zaštitu livada i vlasnika – to obećavaju križevi kao što je ovaj ovdje u Forstu kod Wessobrunna u Amergojskim Predalpama Gornje Bavarske.

Izloženi su vremenskim nepogodama, moraju  puno toga izdržati. Održavaju ih pozlatitelji kao što je RICHILDE KÖLB, koja objašnjava: “Križ je iz 1880. Korpus mu je lijep, lijevano željezo, restaurirala sam ga prije 20-ak godina, a sada treba nanijeti  novi nanos.”

Prije nanošenja pozlate, mora pripremiti podlogu. Korpus mora biti čvrst, jak i elastičan, što zahtijeva do petnaest radnih etapa.

Richilde kaže: “Prevažni su nam strpljivost i vrijeme, jer za pozlaćivanje vani  treba opsežna priperema, više se puta nanosi laneno ulje pa onda ga moram sušiti bar tri 3 sata, tek tada nanosim pozlatu… Dakle, strpljivost i vrijeme.”

Vergolderin (1)

Richilde Kölbl sama grundira: omekšani se granulat grije i obogaćuje sitno mljevenom francuskom kredom. To je tradicionalna kredna podloga, “recept” koji uče svi pozlatitelji . Podjednako je važno poznavati stare tehnike, primjerice poliment-pozlatu: otkrili su je Egipćani, a ta se tehnika održala do danas. Radi se zlatnim listićima od samo sedam 7 tisućinki milimetra. Zlato se nanosi pozlatiteljskim kistom.

Nezaobilazan je vješt kontakt s grundiraniim drvom koje je pomno poškropila osobitom otopinom. Kist od viline kose nabija se elektrostatički. Naposljetku se pozlata pritisne polir-štiftom. Malo tko zna da u pozlatiteljski obrt “ide”  i slikanje. Zahvat  ili “obuhvat  figura”, kao što strućno kažu, sastavni je dio izobrazbe. Tako Richilde prosuđuje: “Osobito cijenim stare mineralne materijale, za razliku od modernih akrilskih boja, jer se stara tehnika može nanijeti polako i  ravnomjerno. a efekt je vrhunski.”

Fasadno je slikarstvo sastavni dio pozlatarstva. Na “Ruskoj kući” u Obereglfingu. Richilde Kölbl slikala je “al fresko”, na svježoj žbuki. Stara tehnika, s modernim materijalima i kremenom kiselinom – da bi se  što dulje održala svjetlucavost.

Vergolderin4

Oslikavanje kućnih zidova ima stoljetnu tadiciju, a traženo je i danas. Za novu košnicu graditelji su se zavjetovali svetom Ambroziju, pčelarskome zaštitniku.

I evo nas u njezinoj pozlatiteljskoj  radionici. Za Krista je Richilde izabrala  24-karatno zlato  “…Da bude otporan na vrijeme…” Korpus od lijevana željeza dobro je prožet lanenim uljem. Spremna je i podloga.

Richilde Kölbl voli taj tihi i mirni posao, može se do mile volje posvetiti svojoj strasti. A pozlatiteljima  ništa ne ide brzo. Suši se tri tjedna, pa se kali  na poljanama Amergojskih Predalpa. Ne bi li ostalo tako za vječnost.