Visinski radnici gledaju Trst iz ptičje perspektive

 

Trst je grad na brežuljcima, s uskim i strmim ulicama što ih voli mesti jaka bura. Osim toga, ovdje je i bogata tradicija penjanja i odlaženja u špilje odigrala ključnu ulogu pri razvoju prvih većih poduzeća za visinske poslove u Italiji. Tridesetih se godina štošta promijenilo: ono što je nekada bio izuzetak, danas je izuzetno popularan posao u punom cvatu.

 

Autorica: Deva Pincin

Snimatelj: Mauro Coloni

 

visinski delavci4 

Strme kamene litice iznad tršćanskog zaljeva privlače penjače tijekom cijele godine uključujući i zimu.  Tamo gdje bogata alpinistička i speleološka tradicija idu ruku pod ruku, prije gotovo trideset godina nastali su uvjeti za razvoj prvih poduzeća za visinske poslove u Italiji.

Od bojenja fasada, manjih građevinskih radova i čišćenja staklenih površina, sve do orezivanja drveća ili zahtjevnijih poslova na industrijskim, objektima – što je nekada bilo izuzetak, a danas je ustaljeni način rada u punom procvatu.

STEFANO ZALERI, vlasnik poduzeća za visinske radove kaže: “Počeli smo prije kojih 25 godina. Nas četiri-pet prijatelja bavili smo se alpinizmom, speleologijom i penjalištima pa smo taj svoj hobi odlučili primijeniti u radu! Naš je grad idealan za takve poslove jer su mnoge ulice s jakim usponom, dakle teško dostupne visinskim platformama. Mi se lijepo popnemo na svaki krov objekta na kojem se radi, usidrimo se, vrlo stručno i čvrsto osiguramo opremu i već u roku od nekoliko minuta – stižemo na mjesto intervencije.”

visinski delavci1

Izjavi se pridružuje SAŠA BAN, radnik poduzeća za visinske radove: “Potražnja za visinskim poslovima u Trstu uvijek je bila vrlo velika, jer je Trst grad na brežuljcima, gdje su kuće vrlo  stisnute jedna uz drugu, ima puno stepeništa, puno dvorišta zatvorenih između kuća, a i bura nam često pomaže, jer odnosi crijepove sa krovova, pa stalno treba nešto popravljati.”

STEFANO NEGOVETTI, takošer vlasnik poduzeća za visinske radove objašnjava: “Možda je najčudnija metereološka strana našega rada, osobito u zimskim mjesecima… Često moramo neočekivano mijanjati gradilište!… U Trstu je bura. jake su i kiše pa tada vrlo često pomažemo u opasnostima. Možemo velikom brzinom postaviti otpale crijepove, oluke i žlijebove koji odlete. Spremno vraćamo u red i sve pomaknute, olabavljene crijepove i tako doista brzo interveniramo što se tiče sigurnosti na radu.”

ENRICO BERNARDI jedan je od onih koji se bavi osposobljavanjem visinskih radnika i dobro se sjeća: “Osoblje je isprva bilo iz alpinističko-geološkoga svijeta, ali su normativi početkom 2000-ih godina nametnuli vrlo precizne tečajeve pa smo prešli na osoblje iz radne sredine, na primjer, zidare i tesare, a ne više samo fasadere i soboslikare— uzimamo zidare koje educiramo za rad na visinama.”

visinski delavci3

Ponovno govori gazda STEFANO NEGOVETTI: “Tko nas vidi visoko na zgradi, misli da je to opasan posao, a nije. Naš je posao siguran jer imamo čvrstu užad za spuštanje, pa i više. Uvijek imamo i sigurnosno uže, pa ako slučajno zataji jedno uže, ostanemo visjeti na drugome. Užad je provjerena, može izdržati više od dvije tone.”

Visinski radnik DEAN PERTOTzadovoljan je svojim poslom: “Znaš li u čemu je prednost? Prednost je u tome što ti na poslu nikada nije dosadno. Svakog dana posao se razlikuje, svaki si dan na drugoj lokaciji, uvijek ima nešto novo, uvijek novi izazov! Mi radimo sve pomalo – mi smo zidari, soboslikari, popravljamo krovove, čistimo žljebove, prozore, stakla, stavljamo kablove na fasade. Što još? Sve ono što drugi ne uspiju napraviti, jer im mjesto nije dostupno, tamo počinje naš posao.”

Visinski radnici su zasigurno ljudi s drugačijim pogledom na svijet.  Bez vrtoglavice,  najrazličitije izazove uvijek prihvaćaju iz ptičje perspektive – zanimljiv kut gledanja, zar ne?