Glazbena godina Zoltana Kodalya

 

UNESCO je odlučio da se u čast 135. godišnjice rođenja i 50. godišnjice smrti svjetski poznatog skladatelja i glazbenog pedagoga Zoltána Kodálya godina 2017. proglasi njegovom međunarodnom godinom. Kodály metoda podučavanja glazbe danas je već svjetski poznat i slijeđen primjer.

 

Autorica: Mónika Kiss

Snimatelj: László Szögi

 

Kodaly3a

 

Zoltán Kodály je govorio da je glazba duševna hrana, izvor radosti koji se ničim drugim ne može nadomjestiti. Posjedujući je bit ćemo bolji, harmoničniji, discipliniraniji, potpuniji ljudi.

U rodnom gradu skladatelja 1950. godine uz njegovu su osobnu potporu pokrenuli glazbeno-pjevačku školu. Institucija danas već u 12 godišta očekuje učenike.

Rodio se prije 135 godina, u službenom stanu željezničke postaje Kecskemét. Radi glazbene pedagogije odustao od skladanja i reformirao je podučavanje pjevanja u mađarskim školama. Pjevanje oslobađa, stvara volju za rad, navikava na disciplinu i pozornost. Premda je u svom rodnom gradu živio jedva nekoliko mjeseci, tu je stvorio glazbenu školu koja danas nosi njegovo ime.

Na arhivskim snimkama sačuvana su svjedočanstva o Kodályevu posjetu i njegovr riječi:

”U ovim školama u svim predmetima bolje napreduju. Bolje govore, bolje pišu, bolje čitaju, ranije nauče tečno čitati, a sve se to svodi na glazbu. Glazba je stalno računanje, dakle i u običnoj matematici im je od koristi. Zajedničko pjevanje navikava ih na disciplinu i osjećaj odgovornosti, dakle u tome ima i snagu izgradnje karaktera. ”

kodaly4a

U kečkemetskoj školi djeca od prvog razreda, u povećanoj satnici, ali zaigrano, uče glazbu i pjevanje. Premda je kretanje kontinuirano, svi su disciplinirani. Ovdje maleni imaju ne samo slagalicu slova nego i slagalicu melodije.

Nije ni čudo što već i đaci nižih razreda čine zbor od gotovo stotinu članova.

Ravnateljica ESZTER ALFÖLDINÉ DOBOZI smatra: ”Budući da je jedna od temeljnih točaka te metode zajedničko pjevanje, temelj podučavanja glazbe mora biti upravo pjevanje. Ovdje nije važno to da obrazujemo glazbenike nego da iz naše škole s 12 godišta izlaze mladi koji su osjetljivi na umjetničku ljepotu.”

Kodaly je smatrao da pjevanje i glazbu u školi treba tako podučavati da to đacima ne bude muka nego milina, da se oni dobro osjećaju.

Njegova je metoda sustav koji se oslanja na narodne tradicije. Uz usredotočenost na pjevanje, gradi se na solmizaciji.

Školski dirigent LÁSZLÓ DURÁNYIK tvrdi: ”Ova djeca su drugačija. Tolerantnija su, razumnija, lakše razumiju zadaće i ljubav prema glazbi se, naravno, i kod njegovanja drugih umjetničkih grana pojavi. Jako je dobro podučavati ovakvu djecu!”

Kodaly5a

Naravno, bez entuzijastične djece bilo kakvo izvrsno podučavanje ne vrijedi baš ništa. Evo kako neki od njih doživljavaju glazbu:

– Svakodnevna glazba ima takav utjecaj na mene da ne bih bio ni pomislio da čitav moj život toliko prožme.

– Ponajviše volim dolaziti ovamo zbog duševne hrane koju pruža svakodnevna glazba.

– Učila sam svirati glasovir i poslije sam u trećem počela pjevati. I otada sam uvijek dio različitih zborova.

– Po meni u ovoj školi je najčudesnije što kada se krećemo hodnikom uvijek možemo čuti glazbu, iz bilo koje učionice, i to nam je već prirodna stvar.

Škola, naravno, ima više zborova koji neprekidno obilaze zemlju i svijet, stječući ugled ne samo instituciji nego i Kodaljevoj metodi. I da je djeci glazba doista u njihovom srcu i duši dokazuje i to da su bilo kada spremni oformiti komorni zbor i prekrasnim melodijama zadiviti slušateljstvo.