Dubrovački pjevači kolendari

 

Stara je tradicija, u mnogim dijelovima kršćanskog svijeta, da se Božić čestita pjesmom – grupe idu od kuće do kuće, pozivaju domaćine i svi se zajedno vesele uz blagdanske darove. U anglosaksonskim kulturama nazivaju ih „Christmas Carol“, u frankofonima „Chants de Noël“… Talijani kažu Canto di natale, Nijemci Weinachtlied… Božićna pjevana čestitka na jugu hrvatskog Jadrana ima poseban način izvođenja i posebno ime – Kolenda.

 

Autorica: Zrinka Krešo

Snimatelj: Dražen Lipka

 

kolenda4a

Kolenda je običaj po kojem su posebno poznata dubrovačka Gornja sela. U Mrčevu članovi udruge “Dubrovački primorski svatovi“ na Badnjak postaju kolendari.

Predsjednik udruge PERO MORETIĆ pojašnjava : “Te su pjesme kolende o ljubavi, o sreći, o napretku u domaćinstvima. I za vrijeme Dubrovačke Republike one su se pjevale prigodom svih svetaca. A obavezno od sv. Kate do Božića.

Još dok smo mi bili mladi i djeca kolendali smo u kominima uz ognjište i petrolejke, ferale na ulje kako je tko imao i natjecali smo se tko će kod kojeg susjeda bolje kolendat.“

 

Sa sobom nose neobičan buket izrađen od smokava – to zovu kolenda. Zašto, otkriva CVIJETA BOKUN: “Ovo je simbol ljubavi za Božić. Za Božić se regalava. Ono što je bilo doma to se darivala, ili smokve ili oraha- kolendarima se to darivalo. Nije bilo novaca  kao danas, neko je bila jabuka, naranča, smokva, orah.“

kolenda2a

Blizina Jadranskog mora ovom je kraju podarila blage zime. U plodnim udolinama dubrovačkog zaleđa upravo dozrijeva obilje voća. Konavle, selo Gruda…

Bračni par Katja i Miho Bokarica  u obiteljskoj kući pomno čuva uspomene na svakodnevni život i blagdanska slavlja iz  djetinjstva. Božić im je i danas najdraži. Jer danima se najavljuje mirisima slastica od dunja, rogača, limuna i naranči iz vlastita dvorišta.

Arancini – ušećerene korice limuna i naranče, daju posebnu čar Badnjoj večeri, kada dođu kolendari. KATJA BOKARICA kaže: “Kad kolendari dođu blizu kuće, uz pjesmu koja označava da su ti kolendari došli. Onda pozivaju domaćicu da iziđe na vrata, da nas počasti s njenim proizvodima.“

 

Nekada su ovi pjevači pokućari pjevali nakon jutarnje mise. Danas obično kreću predvečer, kaže MIHO BOKARICA: “Božić je u kršćanstvu jedan tradicijski običaj praštanja. Rekao sam, vraćanja dugova, izmirenja sa susjedstvom.“

kolenda5a

 

Ne zna se točno odakle je ovaj običaj došao, ali spominje se u 13. stoljeću u vrijeme Dubrovačke Republike, ZNADE MARKO RADELJ: “Kroz specifičnu akordaciju točno tko zna slušat na taj način se može osjetiti taj duh renesanse kroz melodiju.“

Svatko bi volio da se pamti kako je počastio pjevače. A koja domaćica ne otvori vrata, dobije na svoj račun šaljive pjesmice, koje ju prate cijele godine. Jer, kako kaže narodna poslovica: nije svaki dan Božić.