Bavarski samostanski ukrasi

 

Sad je prava renesansa samostanskih ručnih radova. Opet je u modi filigransko kićenje i izradba raskošnoga cvijeća od zlatne žice. U jednome je samostanu u Waldsassenu, na sjeveru Gornje Falačke nastala osobita umjetnost ručnih radova.

 

Autor: Neumann Jürgen

Snimatelj: Benedikt Preisinger

 

Manufaktur4a

 

Cvijeće i vitice od zlatne žice… Cvijeće i uresi od olovnoga stakla… U razdoblju baroka je vrhunac te umjetnosti bio u Waldsassenu. Time su resili ranokršćanske relikvije, takozanaa ”sveta tijela”. Navodno je sve to prvotno izradio redovnik Adalbert Eder.

Sadašnji župnik Thomas Vogl i s njim Robert Treml iz Zavičajnoga kluba i stalno otkrivaju nove detalje. Upravo pokazuju čudni eksponat – čeljusnu kost svete mučenice Julijane, sačuvanu u samostanskoj obradi.

”Posve malo znamo o laiku Adalbertu Ederu. Velika je to zagonetka”, kaže aROBERT TREML. ”Nameću nam se mnoga pitanja: je li radio sam – što je nezamislivo – otkuda mu materijal, kamenje, zlatne žice? Vjerojatno ih je dobivao izvana. Mnogo toga je tajnovito…

 

Manufaktur5a

 

U Waldsassenu nastavljaju tradiciju samostanskih radova, ali više ne u samostanu. Možda je danas teže dobiti pravu i kvalitetnu žicu nego tada. Gotovo je više nitko ne proizvodi.

Marianne Grzesina već se dugo bavi tim umijećem. Dok je bila dijete, u crkvi je uvijek pomišljala kako bi i ona htjela znati napraviti nešto takvo.

Danas je već prava stručnjakinja i time se bavi odavno. ”Lijep broj godina”, kaže. ”Još sam bila učenica, ali sam ferije uvijek provodila u Salzburgu na tečaju. Isprva sam htjela odustati, bilo mi je jako teško. Osobito ako želimo biti precizni, a u Salzburgu su svi jako precizni.”

Morala je otići u Austriju kako bi naučila to zaboravljeno umijeće.

Redovnici u samostanima nisu svoja umjetnička djela stvarali samo od pozlaćene žice. Kad su uvezivali knjige, katkad bi im preostalo papira, pa su papir rezali u pruge, a od tih su pruga slagali cvijeće, pa od toga stvarali svete slike.

 

Manufaktur1a”Ima tri tisuće i tristo pojedinosti! Požalila sam čim sam započela: Mislila sam: Što je meni ovo trebalo?! Zato što tada nisam mogla sagledati završetak. Ali ohrabrila sam se čim sam odvalila polovicu”, razmišlja danas MARIANNE GRZESINA.

Ona u božićno vrijeme s najvećom radosti kiti malog Isusa.

I Franziska Möhwald se zaljubila u umijeće stvaranja predivnoga cvijeća od žice. Ona čak izrađuje odjeću s prekrasnim ornamentima. ”To je za Majku Božju u Altöttingu, a nosi se samo za Uskrs i Božić”, govori FRANZISKA MÖHWALD pokazujući svoj kićeni rad. ”Najbolje radim ujutro od pet do osam. Katkad mi je odviše naporno, pa sam nervozna. Ali moram se umiriti. Opustiti se i smiriti, inače ne ide.”