Bavarska božićna pekarnica

 

Suhi kolačići, medenjaci i raznovrsna peciva danas su sastavni dio Božića – podjednako kao, primjerice, lijepo okićen bor. To je doba kada svijet oko nas predivno miriše. No odakle sve to, kakvi se začini kriju u tisućama recepata?

O tome u Muzeju u Wasserburgu mogu reći mnogo toga… Kolačiće u današnjem smislu pekli su i prije 200 godina. Tada su ih vješali na bor, a ne bih ih pojeli prije 6. siječnja.

U ranom su srednjem vijeku pekli kolače od brašna i meda. Kakao i začini (vanilija, klinčić i muškatni oraščić iz dalekih zemalja) postali su općedostupni tek kad su nam počeli stizati brodovima. ˝Taj je takozvani začinski uvoz ponajviše pridonio tomu da su nam kolači bivali sve aromatičniji˝, ističe organizatorica izložbe SONJA FEHLER.

Polako je nastajao tipični božićni miris: cimet, đumbir, hibiskus… Danas imamo tisuće recepata za kolačiće, a među njima su mnogi prave pravcate začinske bombe.

Prvi je umjetni začin nastao prije više od sto godina: vanilin šećer. Tijekom Prvog svjetskog rata u ˝štedljivim ratnim receptima˝ počinje se pojavljivati i – krumpir. U Trećem su Reichu kolače pomno obrađivali prema uzoru na Željezni križ. No znatno je starijakućica od medenjaka za božićno doba, kakvu peku i danas. SONJA FEHLER objašnjava: ˝Ideja vjerojatno potječe iz kasnoga srednjeg vijeka. Medenjačku kuću prvi put susrećemo u opisu Zemlje Dembelije – to je neradničko carstvo, svi su lijeni. Medenjačku su kućicu i Braća Grimm ovjekovječili u svojoj bajci o Ivici i Marici.“

U Muzeju u Wasserburgu bit će božićnih kolača tijekom cijeloga Došašća.