Majstor sjedeće violine

 

Jedan je od posljednjih – Sepp Wackersberger iz Rottach-Egerna svira alpsku violinu, ili kako je ovdje nazivaju: Schoßgeige. Taj je instrument danas gotovo nepoznat. Više ga i ne grade. Po imenu bi se reklo da je to puhaće glazbalo, ali svira se gudalom, oko vrata nema zaobljene pužnice, a mehaniku kao u citre. Takve ne gradi više niti jedan majstor. Kad je pokušao napraviti novu sjedeću violinu, guslač je shvatio da bi ga to stajalo kao manji automobil. Srećom, ima još jedan stari primjerak na kojem i dalje svira.

 

Autor i snimatelj: Thomas Katze

 

schlossgeige3

 

Obitelj  Wackersberger iz Rottach-Egerna uz jezeroTegernsee skupa svira bavarske narodne pjesme. Ostale instrumente poznalo bi svako dijete: gitara, kontrabas, harfa, klarinet. Ali kakva je ovo kombinacija violine i citre? Nešto što se može vidjeti i čuti samo ovdje.

Guslača prate tri sestre, nećak i nećakinja. Duga je glazbena tradicija obitelji – sviraju u crkvi i po okolici u dane velikih blagdana i sajmova.

Sepp je tesar, kao prije njega njegov otac, a uz roditeljski se dom smjestila radionica. Pokazuje nam mjesto gdje danas on radi svoja “glazbala”.

Na početku nije htio učiti svirati, prisjeća se SEPP WACKERSBERGER: “Otac me uputio. Već je petero moje braće i sestara sviralo neki instrument, pa je tata rekao da nam nedostaje još ova violina. Baš je nisam volio. Tada me sestra vezala za stolac, neka vježbam, ali otrčao sam na stolici. Profesor glazbe bio je čovjek staroga kova, prilično strog, uskoro smo se posvađali”.

schlossgeige7

Sviraju se na stolu koji služi kao rezonator. Zato je zovu i stolna violina.

Daska je preuzeta od citre, zato je lakše nauči onaj tko zna svirati citru, nego violinist. To nije nimalo jednostavno, tvrdi SEPP: “Moramo razmisliti kada dođemo do violine. Svirač citre ima istu podložnu dasku, ali ima dvije žice više, dvije A-žice”.

 

To je neobično glazbalo osmislio 1823. bogataš: Johann Petzmayer iz Beča, slavan svirač citre i skladatelj. I privatni učitelj u domu vojvode od Wittelsbacha, Maxa, jednog od najvatrenijih promicatelja bavarske narodne glazbe 19. stoljeća. Njih su dvojica citru pretvorili u bavarski narodni instrument.

Kratko je trajala slava ovog jedinstvenog instrumenta. Često su na tome svirali u seljačkim kazalištima, primjerice u predstavi “Tri svirača s jezera Tegern”: konjanik Hanzl, šaljivi Karl i poznati Pauli. Tako je neko vrijeme ovo glazbalo dobro išlo zbog slavnog trija s jezera Tegern, oni su ga proslavili – a proslavila se i dolina Tegern, pojam za alpsku glazbu daleko izvan granica Bavarske.

schlossgeige5

 

Sepp Wackersberger ima nešto osobito na svakom od svoja četiri glazbala: jedno je pronašao u spremištu, druga je dobio od ljudi – koji nisu znali što bi s time. Tek sada pouzdano zna da je upravo on jedan od posljednjih gudača.

“Više nema učitelja, šteta što su nestali”, kaže. Ovaj 54-godišnjak ipak ne gubi nadu: možda će neki mlađi član obitelji prihvatiti to nasljedstvo i nastaviti tradiciju neobičnog instrumenta…