Belokranjski steljnici

 

Jedna od najprepoznatljivijih znamenitosti Bele krajine, pokrajine na jugoistoku Slovenije, su steljnici – površine nastale sječom šuma bijelog graba i hrasta zbog rastuće potrebe za poljoprivrednim površinama. Na tim područjima rastu breza, crveni bor, a podrast čini prije svega obična paprat i crvotočina, što bi je seljaci nekada svake jeseni pokosili i koristili za stelju u stajama. Danas se steljnici zbog drugačijeg načina obrade zemlje napuštaju, a njihove površine intenzivno zarastaju šumskim drvećem. 

 

Autorica: Marjana Grčman

Snimatelj i montažer:  Saša Grmek

 

steljnik 3

 

Belokranjski kosci bruse kosu na stari način, polako, kremenom. Jedan od njih, JOŽE MIKETIČ, čini to ležeći na travi i sjeća se: ”Steljnike sam kosio otkad znam za sebe. Kao dijete nisam baš kosio, samo sam pospremao. Kada sam završio osnovnu školu, išao sam među steljare, kako smo to kod nas zvali. To je trajalo cijeli tjedan – jedan dan kod jednog, drugi dan kod drugog. Bilo je jako lijepo, zanimljivo, veselo i šaljivo. Bio je to ugodan posao.”

Steljnici leže na području Parka prirode Kupa. To je raznoliki krajolik u krajnjem jugoistočnom dijelu Slovenije, gdje se kraško područje isprepliće s vinogradima i životnim prostorom ugrožene vidre, medvjeda, vuka i risa.

 

Steljnici su poljoprivredne površine obrasle rijetkom brezovom šumom, crvenim borom i podrašću obične paprati i crvotočine. Najljepšima se smatraju steljnici u Žuničima, Vinomerju i Marindolu – zadnji su čak zaštićeni kao prirodni i kulturni spomenik. Iako su u prošlosti zbog redovite ispaše i košnje bili vidljivi diljem Bele krajine, u desetljećima nakon drugog svjetskog rata počeli su polako nestajati zbog zarastanja.

Tom je polaganom zaboravu svjedočila i MARICA SIMČIČ: ”Kada su se steljnici počeli zapuštati, to je doista bilo žalosno. Najprije su se počeli zapuštati jer stoka nije išla na ispašu pa je grmlje zarastalo steljnike. A i stoku su ljudi prodavali, pa su imali još manje. Stelja im nije bila potrebna.”

Kako bi se sačuvao identitet Bele krajine, njenu biološku i prirodnu raznolikost, sve su se tri belokranjske općine uključile u projekt revitalizacije belokranjskih steljnika i tako od zarastanja spasile više od 20 hektara steljnika.

steljnik 2

MARTIN PLUT obilazi čistinu, objašnjavajući: ”Steljnik je sada pokošen i požnjet. Žene skupljaju hrpice, a muškarci imaju šiljke (šildke) kojima skupljaju hrpice, a onda ih slažu u stog. Na stogu je jedan čovjek, a drugi  je dolje i dodaje mu. Tako radimo od davnina.”

 

Steljnici su uvršteni među ekološki značajna područja. Tu je na temelju sistematskih istraživanja otkriveno više od 300 različitih biljnih vrsta, 39 vrsta ptica, brojne vrste noćnih i dnevnih leptira  i više od 100 vrsta gljiva.

Direktor Parka prirode Kupa BORIS GRABRIJAN kaže: ”Projekt je sigurno uspješan, jer je potaknuo ljude da danas automatski vode brigu o očuvanju steljnika.

Razvijeno je puno proizvoda i neke članice Aktiva seoskih žena iz Adlešiča prodaju različite proizvode od paprati i druge proizvode koji nastaju na steljnicima. Cijelo vrijeme nadopunjavamo tradiciju i želimo je proširiti.”

Košnjom steljnika potiče se ekološka poljoprivreda, oživljava se narodna predaja, povezana sa steljarenjem, kao i staro znanje o ljekovitoj vrijednosti biljnih vrsta koje su karakteristične samo za steljnike.

Razvija se i mogućnost korištenja paprati kao energenta, čime se potiče uređivanje novih površina steljnika te ih se postepeno vraća u njihovu prvobitnu funkciju.