Absolute Paklenica

 

Vrleti i škrape Nacionalnog parka Velebit obožavaju penjači iz svih krajeva svijeta. Ali i neobični trkači, kojima nijedna stijena nije prestrma. Ovog ih je rujna opet okupila vertikalna utrka: Absolute Paklenica. U njezinom drugom izdanju, nad 150 kilometara označenih staza kroz netaknutu prirodu, nadvili su se gusti oblaci i sakrili pogled na zadarski arhipelag. Ali nikakvo nevrijeme ne može omesti pravi sportski duh.

 

Novinarka: Zrinka Krešo

Snimatelj: Ivan Brezovec

 

Paklenica3a

 

Kad se niz Velebit stanu spuštati oblaci, loše se piše srednjem Jadranu. U nekoliko minuta klima se promijeni od mediteranske do planinske, temperatura padne za dvadesetak stupnjeva. Ljudi ovdje znaju njenu ćud, pa u planinu uvijek kreću s poštovanjem. Penjalo se uvijek prema vrhu zvanom Sveto Brdo. Dok je bilo pašnjaka, ljeti se gore gonila stoka, ili se pješačilo prijeko prema kontinentu. Po stoljetnim stazama hodalo se cijeli dan. A sada se trči. I to uz najstrmije padine današnjeg Nacionalnog Parka.

Tako je nastala Vertikalna utrka – Absolute Paklenica.

Organizatorica DANIJELA BUCIĆ iz e-tour agency Mountain Traveller Croatia jedna je od onih koji su došli na ovu ideju: ˝Svi su uvjereni da ako je jednom prosječnom čovjeku potrebno dva dana hoda, ili nekom boljem jedan dan, ako bi trčao da bi to bilo 4, recimo 5 sati. Ja sam vjerovala od samog početka da je to moguće napraviti u oko dvasata.˝

Ali ima tko može! Već drugu godinu došli su oni koji znaju kako trčati uzbrdo. Jedini ravan teren je start u Modriču kod Starigrada na obali, pa se zna da se kreće točno od nulte točke nadmorske visine. Cilj je Sveto Brdo, drugi najviši vrh Velebita, na 1753 metra.

Paklenica2aKORNELIA HORVATH stigla je iz Mađarske. ˝Nikada nisam bila ovdje, htjela sam vidjeti kakav je pogled na cijeli kraj i to je glavni razlog˝. BARTOLOMIEJ KUBERA je Poljak. Kaže: ˝U Zadru sam na odmoru i tako sam usred odmora odlučio sam sebe testirati i vidjeti ovu predivnu planinu˝. Rus DENIS LAPIKOV objašnjava svoje motive: ˝Vertikalna utrka uvijek je zahtjevna. Želite se okrenuti natrag. Nakon nekoliko stotina metara kažete si: ‘Bože, zašto to radim opet?’ Ali sam tu.˝

Staza je duga oko 14 kilometara. Četiri su postaje na kojima čeka okrepa. A tu je i Gorska služba spašavanja, zlu ne trebalo.

Prijelomna točka: Ivanove livade. Tu se već vidi tko kako stoji. Ali cilj se sad jedva vidi, na Svetom Brdu kiša i munje! Danas ništa od očekivanog pogleda na zadarski arhipelag. Neki odustaju – od 22 natjecatelja, 15 upornih kreće dalje.

Mali Dalmatinac ANTE KLARIĆ je među njima. ˝Nisam baš u nekom treningu, ali ako mi uspije, uspet ću se gore i vratit dolje, i idem ća, to je to˝, priznaje.

Organizatorica DANIJELA BUCIĆ objašnjava: ˝Napor koji su ljudi ulagali da bi se popeli gore zapravo se smatrao kao čistilište, kao jedna žrtva. I vjerujem da je zato dobilo naziv Sveto Brdo.˝

Paklenica4a

Legenda kaže: kada na tom vrhu sijeva, plešu planinske vile. Možda su one ovaj put pronijele njemačkog stručnjaka za brdsko penjanje, jer istrčao je Sveto Brdo – i oborio sve rekorde: 1 sat i 53 minute. Nijemag STEPHAN TASSANI-PRELL jači je na djelima nego na riječima, pa kaže samo: ˝Koncentrirate se da ne padnete. I da trčim što brže mogu, da ne hodam.˝

A na povratku iz planinskog čistilišta u morski raj, svi su zaslužili draž mirne plaže. Opet na nultoj točki, objed, nagrade. Dakle, prvo mjesto: Stephan. Drugo: sat i pedeset i pet minuta, Treće: točno dva sata.

Ali i svi ostali dobili su medalje. Jer da je ovo lako, trčao bi svatko.