Muzej Austrougarske monarhije

 

Carica Sissi četiri se puta odmarala u Meranu između 1870. i 1897. godine. Taj je lječilišni grad bio okupljalište visokoga društva Austrougarske monarhije.

Mnogi se ljudi i sad odaju sjećanjima i nostalgiji, ne samo u Meranu, nego i nekoliko kilometara dalje, na putu u Vinschgau gdje je jedan ugostitelj otvorio Muzej Austrougarske monarhije, i to u bivšim toplicama koje potječu još iz doba Rimljana koji su često prolazili obližnjom cestom Via Claudia Augusta.

 

Autor: Markus Perwanger

Snimatelj: Stefan Hofer

 

BadEgart2

Bršljan i ukrasne povijuše kao što je vinova loza ističu se na fasadama kuća. Egart još od 1430. ima toplice. Navodno ta ljekovita voda liječi dvadeset sedam bolesti, ponajviše ženske tegobe, ali i giht i druge jade.

U ovom je kraju nepobitna i ljubav prema caru Franji Josipu i njegovoj legendarnoj, lijepoj ženi Elisabeth, omiljenoj carici Sissi. Slike i fotografije prikazuju cara od doba kad je bio mladić pa do onih vremena kad je bio vladar moćne Monarhije koje će se raspasti kratko vrijeme nakon njegove smrti. Sissi ili caricu srdaca su nakon svih gorkih udaraca sudbine smatrali su tajanstvenom, nedostupnom, usamljenom i tužnom.

Karl Platino Platter iz Bad Egarta od rane mladosti skuplja slike za svoj Muzej Austrougarske monarhije. Može se čuti i kako njegovi prijatelji sviraju carsku himnu. Sve su to sjećanja na jednu epohu koju je preko noći dokinuo Prvi svjetski rat.

O tome kako je sve počelo KARL PLATINO PLATTER kaže: ˝Djedova je sestra stanovala na katu, u istoj kući kao i mi. Njezin salon i spavaća soba bile su prepune slika cara Franje Josipa i carice Sissi. Silno ih je voljela, naprosto ih je obožavala. ˝To su bila vremena!˝ govorila je ona. Zanijela bi se i čeznutljivo se prisjećala Austrougarske, a mene je sve to oduševljavalo, pretraživao sam stare škrinje i ormare i sve skupljao i tako cijeli svoj život do danas.˝

Kolekcionar i ugostitelj Karl Platino prenio je hobi na svoju kćer Janett, kuharicu i skupljačicu. Ima puno kühinjica sa štednjacima i loncima, pa i prekrasnih kuća lutaka. Dika i ponos svih tadašnjih djevojčica, u doba bez računala i smart-fona.

BadEgart4

 

O svojoj strasti JANETT PLATINO PLATTER govori: ˝Tata me time zarazio, bio mi je vrhunski učitelj, objasnio mi je stil i epohe. Skupljam kuće lutaka i dječje igračke, malene štednjake. Nešto čarobno, svaka igračka ima svoju priču.˝

KARL PLATINO PLATTER nadodaje: ˝Dugo sam razmišljao bih li zbirku nazvao Muzej Sissi ili Habsburški muzej. Naposljetku sam se odlučio za naziv ˝Muzej Austrougarske mönarhije, k. und  k.˝. Tako je bolje, jer su vlak koji je ovuda vozio tada također zvali željeznicom k. und k. Svaki je orkestar, svaki vatrogasni odred imao svoj grb  k. und k. To je kratica za carsko-kraljevski. Važno je da mladi čuju kako nam je tada bilo.˝

 

A nedaleko od Bad Egarta, smjestio se kolodvor Merano. Tadašnji je vlasnik gostionice i toplica besplatno  ustupio zemljište upravi željeznice, a zauzvrat se vlak zaustavljao odmah ispred njegovih kućnih vrata.

Iz doba Austrougarske sačuvan je i vodovod i vodotoranj iz 1910. gdje bi, nakon kratke i dostojanstvene vožnje, sredili i zbrinuli parne lokomotive.

Striko Ta, tako ovdje zovu Karla Platina, gotovo svakoga dana okreće kolo kao da je to nekakav vremenski kotač koji ga vodi natrag u carsko doba.