Zoltán Bozsó – umjetnik drvosječa

 

Zoltán Bozsó koji se bavi sječom šuma i gospodarenjem šumama, prije nekoliko godina dobio volju da nastupi na natjecanjima drvosječa. Kaže da je izvanredno sretan onaj kojemu je zanimanje isto što i hobi. Da bi ostvario svoje snove četrdesetogodišnji muškarac iz dana u dan povećava snagu i razvija tehničko znanje. Naime, mađarski drvosječa je svojim uspjesima prošle godine stekao ozbiljne izglede da kao član domaće reprezentacije sudjeluje na ovogodišnjem Timbersportu, to jest svjetskom prvenstvu drvosječa sportaša.

 

Autorica: Zsuzsa Sári

Snimatelj: László Szögi

 

drvosječa1

 

Na natjecanju drvosječa južne mađarske nizine i ove godine je pobijedila ekipa čiji je jedan od članova Zoltán Bozsó, poduzetnik koji se bavi sječom šuma.

U disciplini montiranja čarobnjačkom vještinom rastavlja, potom sastavlja dio motorne pile za rezanje. Da bi mu to išlo rutinski mora vježbati 100-150 puta tjedno.

Zoltán Bozsó kaže da mu to ne pada teško: “Moj provjereni način je da ne vježbam odjednom mnogo, nego dvadeset puta dnevno da bi se ruka navikla kako treba jednim pokretom skinuti maticu, ploču ili lanac. Meni se to pokazalo uspješnim.” Na klasičnim natjecanjima drvosječa treba obaviti zadatke po uzoru na radove koji se obavljaju u šumi. Bozsó pojašnjava:  “Ovi komadi drva koji su stavljeni u izbušene rupe na trupcu služe da bi drvosječe pokazali koliko precizno mogu odrezati granje sa srušenog debla.” Zoltan je u Ópusztaszer sagradio dom iz svojih snova i u dvorištu je uredio vježbalište na kojem trenira za natjecanja.

 

drvosječa

Bozsó kaže da su njegov otac i djed mi je radio u šumarstvu: “otud je ideja da se kad odrastem bavim sječom šuma i rezanjem drva. Možda zvuči čudno što mi nije dovoljno čitav dan biti vani u šumi, a kad dođem kući još režem kolutove, vježbam sa sjekirom, ali meni se dogodilo ovo. Ne ribolov ili lov, nego mi je ovo omiljeni hobi.”

Prije nekoliko godina je zapazio na internetu videosnimke koje populariziraju timbersports, to jest sportsku sječu drva. Na prošlogodišnjem natjecanju već je imao tako dobar nastup da su ga zapazili i članovi mađarske reprezentacije i pomogli su mu savjetima.

Bozsó kaže kako je to već moderniji način sječe, s modernim sredstvima. Precizne sjekire, i pile stvorene su baš za tu svrhu. Ova sjekira ne samo da poreže nogu, nego je jednim udarcem i odreže. Zato je potrebno nošenje lančanih čarapa. Sjekire su tako oštre da se njome mogu brijati. Na natjecanjima Zoltan gotovo uvijek pod sobom reže drvo. Bozsó kaže: “Nikomu ne preporučujem da ovo radi kod kuće. Praktički i ja sam počeo tako da sam tupom sjekirom nastojao točno udarati na isto mjesto i kad vidim da to ide sigurno postupno treba povećati oštricu sjekire. Sad sam već dostigao razinu da radim s najboljim sjekirama.”

 

adj00000000

U dvije minute treba završiti s cijepanjem okomite klade, inače će diskvalificirati natjecatelja. U timbersportu su najvažniji labavi zglobovi, labavi mišići. Bozsóvo iskustvo pokazalo je da ne treba grčevito udarati drvo nego treba primijeniti razne tehnike da bi čovjek sa što manje snage mogao riješiti zadatak,  “Tamo gdje stanujemo iza kuće je jedna krasna šuma pa 2-3 puta tjedno običavam trčati, kada mogu odvojiti vremena od obitelji, djece i posla, da bih  se malo opustio.”

Povremeno trči 4-5 kilometara. Gipko se penje na stabla, spretno da bi se i vjeverice posramile. Penjati se mora, jer to zahtijeva specifičan način sječe budući da se stabla ne režu pri dnu nego na njima urezuju džepove i u njih stavljaju daske na visini od deset metara. Zoltán Bozsó  bori se da bi svojim rezultatom na lipanjskim kvalifikacijama uspio ući u četveročlanu ekipu koja će na ovogodišnjem svjetskom prvenstvu Timbersportsa predstavljati Mađarsku.