Vivarij jamskih životinja – svjetska znanost u Sloveniji

 

Postojna je svjetski poznata po slavnoj Postojnskoj jami, a tu je i Institut za istraživanje krša (Inštitut za raziskovanje krasa) Znanstveno-istraživačkog centraslovenske Akademije znanosti in umetnosti. Stručnjaci otkrivaju i prate jamske sisteme i  tamošnji život već više od pola stoljeća. U Sloveniji je naime do sada otkriveno više od 10 tisuća jama i ponora – ništa čudno, jer je gotovo cijela Slovenija na krškom području Dinarskog masiva.

 

Autor: Jadran Sterle

Snimatelj: Artur Rutar

 

 

Institut za istraživanje krša (Inštitut za raziskovanje krasa) u Postojni osnovan je upravo zbog Postojnske jame i danas je jedan od središnjih svjetskih centara za istraživanje krša. Njegov je simbol čovječja ribica, što je posjetitelji mogu vidjeti i u obližnjoj Postojnskoj jami. Tu je za posjetitelje otvoren Vivarij jamskih životinja – Vivarij Proteus.

Biolog iz Postojne SLAVKO POLAK nas upućuje: »To je dio jame, u kome osim znamenite čovječje ribice prikazujemo i određeni broj  predstavnika najvećih jamskih životinja, što ih možemo naći u Postojnsko-planinskom jamskom sistemu.«

I u jamama naime ima života. Do kud dopire svjetlo, žive biljke, a dalje u tami samo životinjice prilagođene na život u vječnoj tami. Samo u Postojnsko-planinskom jamskom sistemu otkriveno je više od 100 različitih vrsta jamskih životinja, endemita, koje žive samo na malom području. Svjetski slavan je sitan kukac tankovratni podzemljar.

SLAVKO POLAK kaže: »Špiljski kukac tankovratni podzemljar, Leptodirus Hochenwartii, opisan je prema primjerku iz Postojnske jame, a poznat je po tome što je to bila prva špiljska životinja koja je opisana i prepoznata kao špiljska životinja.«

A najslavnija je dakako čovječja ribica, Proteus Anguinus, što su je nekada smatrali mladunčetom groznog zmaja. Živi u svim špiljama Dinarskog gorja, od Slovenije do Hercegovine. Spada među vodozemce – no vrlo je neobičan vodozemac, a njeni davni preci već su odavno izumrli. Još uvijek ima vanjske škrge, što je jedinstveno kod vodozemaca, slično kao što vanjske škrge imaju ličinke daždevnjaka. Na prednjim nožicama ima samo tri prstića, a na zadnjim samo dva prstića, što je opet jedinstveno u životinjskom svijetu. Proteus nema oči, nema zaštitni pigment – jer tu nema svjetla – i praktički nema neprijatelja. No zato je razvio druge stanice za osjete, kao što su elektro- i kemoreceptori, a registrira i elektromagnetske valove.

Biolog pojašnjava: »Jedna od prilagodbi špiljskih životinja je i polagani život. A to je također rastezljiv pojam. Poznato je da čovječja ribica postaje spolno aktivna tek negdje sa 15 godina, a može živjeti 70, možda čak 100 godina.«

Neki suvremeni civilizacijski utjecaji ugrožavaju i život u špiljama.

Prikazivanje špiljskih životinja široj javnosti u Postojinskoj jami nije samo sebi svrha. Ovdje – pored samog prikazivanja izuzetno naglašavaju i problematiku ugroženosti špiljskog životinjskog svijeta, jer s onečišćenjem izvora vode, kao i s pretjeranom upotrebom krškog podzemlja te vrste također izumiru.

Postojnska jama je već 1819. godine organizirano primila prve posjetitelja. Kao treća na svijetu je elektrificirana i u njoj je već rano uređena podzemna željeznica. Prodirajuća kišnica, zasićena vapnencem, stvorila je nevjerojatne stalaktite i stalagnite, od kojih najstariji imaju više od 100.000 godina.

Jedna od najvećih senzacija u istraživanju prostranih podzemnih prostora nesumnjivo je bilo otkrivanje životinja koje žive u vječnoj tami.