Samoborska Sraka – glasilo slobodne fašničke republike

 

Samoborski Fašnik u 2013. godini se održava 187. put. Redovito ga prati fašnička tiskovina koja je pravi barometar društvenih zbivanja i pokazatelj političkih prilika svojeg vremena. Na originalnu ideju karnevalskog veselja kakvo je danas poznato u tome kraju nedaleko od glavnog hrvatskog grada Zagreba, došao je prije gotovo dva stoljeća knjigoveža, kroničar i ceremonijal-majstor Josip Kompare, čije su šale često bile politički obojane. Ostao je zapamćen po nizu inovacija koje je unio u organizaciju karnevala, od kojih je najizrazitija politička satira.

 

Autor: Nebojša Stijačić

Snimatelj: Damir Bednjanec

 

 

Samoborski fašnik jedna je od najstarijih pokladnih svečanosti u Hrvatskoj. Rijetki pisani dokumenti s početka 19. stoljeća pokazuju da se na ulicama tada malenoga obrtničkoga gradića održavalo fašničko veselje, te da se u općinskom magistratu plesalo pod maskama. Oduvijek je ovaj karneval, što ga domaći priređuju za vlastito veselje, bio magnet za posjetitelje.

Svake veljače uz fašnik izlazi njegovo satiričko glasilo – „Sraka“.  Od doba Austro-Ugarske Monarhije, preko jugoslavenskih država do suvremene Hrvatske, bilježila je ona vrijeme i običaje, podrugujući se autoritetima zdravom ironijom i humorom.  

Već od malih nogu Samoborci su snažno vezani za svoju karnevalsku tradiciju. Njezini su predvodnici četiri glavna lika. Ovako se oni predstavljaju:

- Ja sam DARKO KUPRES, Princ Fašnik samoborskog karnevala. Moja uloga je zabavljat narod, pokazat svu bedastoću, a na kraju, kako svaka fešta ide kraju, netko mora platit glavom. A ja sam taj koji ću se uvijek žrtvovat za svoj grad.

- Ja sam ZLATKO VRBANČIĆ. Ja sam Sudec samoborskog fašnika. Jedan sam od četiri fašnička lika. Moja uloga na fašniku je da kontroliram da li sve prolazi u redu, da li fašnička vlada i Princ Fašnik radi ono sve kaj treba. Ako ne radi kako treba, zadnji dan dolazi mu presuda. Vešamo ga na galge i kurimo.

- Ja sam Mislav Maroević, vlasnik radio Samobora, happy radija. A u fašničko vrijeme zovem se Štef Fiškal i glavni sam državni pravobranitelj slobodne Fašničke Republike Samobor, čiji je zadatak obraniti Princa Fašnika od svih optužbi.

- Ja sam ĐURĐICA PLEŠE VUJICA. Na samoborskom fašniku sam Princeza Sraka. Među četiri glavna lika jedino ja nisam ljudski lik i upravo zato sam zaštitni znak samoborskog fašnika.

Reporter javlja s glavnoga Samoborskog trga:

„Dobar dan, poštovani slušatelji Happy radija i lijepi pozdrav sa trga Fašničkih velikana u slobodnoj Fašničkoj Republici Samobor. Ovdje će za koji trenutak već po tradiciji gradonačelnik Beljak 4. abdicirati, a Princ Fašnik i Princeza Sraka već su spremni zajedno sa svojom fašničkom srakovladom preuzeti ključeve grada.“

 

Dotle karnevalski likovi upadaju u ured gradonačelnika.

Štef Fiškal:

- Bog daj dečec. Zišlo se je tvoje tvoje vreme. Došli smo te rešit vlasti!

Princ Fašnik:

- Kaj je mali? Kaj si zanemil?

Gradonačelnik:

- Kaj bi zanemil. Bog sveti da ste došli, da me je neko muke došel rešit. Ak je tak kak vi velite, evo vam dečki stolec i stol, pak delajte.

 

 

Sad kad je uspostavljena Fašnička republika, počinju dani zabave i ludovanja.

Članovi Fašničke vlade svojim dramsko-scenskim nastupom zabavljaju posjetitelje.

Proglašavaju najbolje maske.

Komentiraju aktualnu političku situaciju.

Tradicionalna je završnica – osuda Princa Fašnika. Paljenje njegove lutke osigurava sretnu i uspješnu nadolazeću godinu.