Karneval počinje – mađarski Mohách preuzimaju strašila

 

Najprije se u daljini pojavila mala skupina čudnih ljudi. Potom su se približili i vidjeli smo kakvo je doista lice jednog pravog buše. Naravno da smo ih i čuli. Buše sviraju na svim instrumentima, ili barem koriste sve što im dođe u ruke za stvaranje buke. Goleme gajde… Čegrtaljka… Njima je svejedno, samo da bude bučno.

 

Autorica: Judith Balogh

Snimatelj: Zsolt Végh

 

Ovi zastrašujući likovi prema predanju imaju veoma važnu zadaću: trebaju protjerati Turke koji su zaposjeli zemlju. PÉTER ispod maske govori: “Mislim da onaj koji je iz Mohácsa ovo upija u sebe već od rođenja. Djeca se već od 2-3. godine sudjeluju u pohodu buša. Uvijek jedva čekamo da ovo počne. Uvijek iznova želimo protjerati Turke.”

U tome je jedna buša ove godine imala vidljive ozbiljne ratne uspjehe, među ljudima je na krvavom maču pronosila jednu tursku glavu – jer igrokaz ne ide bez prateće rekvizite. Premda je on našao neprijatelja, turskih okupatora je već razmjerno malo u zemlji. Međutim, zimi i oko veljače ih je više, stoga će buše i ovoga protjerati.

Za potporu toga nađe se i protupožarna sirena.

 

Naravno, pitanje je koga to uistinu straše buše? Naime, čini se da im je najomiljenija zabava strašenje djevojaka. Malo se koja žena uokolo može spasiti. Na pitanje što misli koga buše zapravo plaše – zimu, Turke ili djevojke, jedna odvraća: “Mislim sve troje odjednom, ali dobro im uspijeva.”

Jedan od najvažnijih dijelova zastrašivanja je povorka buša. To je kao koncentriranje oružanih sila. Pristižu na konjima, kolima. Malena buša-curica s malim ponijem i malim kolima.

Pojavljuje se i čudo istočnonjemačke proizvodnje vozila, kabrio-verzija trabanta koji je i u Mađarskoj postigao golemu karijeru, a po zlim jezicima izrađen je od papira. Naravno, i on je pun buša. Potom stiže nekakva čudna naprava kojoj se ne može nadjenuti ime, pa najveće vozilo pohoda buša, golema okićena kola s traktorskom vučom.

Naravno, i buše u neizbrojivoj količini. Među njima se nađe i poneki koji se već umorio.

Povorka lijepo, polako pristiže na glavni trg Mohácsa. Ovdje već svakoga povedu u ples.

 

Na hladnoći godi “grijalica duše” – prava domaća mađarska rakija s voćnim i biljnim dodacima. Predstoji još pokapanje lijesa koji simbolizira zimu. Njega prenose na skelu, a na obali više tisuća čeka veliki trenutak kad će ga spustiti na vodu, kako bi s njime otplovila zima i ustupila mjesto dolasku proljetnim toplim vjetrovima.

GÉZA BÉKEFI kaže: “Lijes smo spustili na vodu, otplovljavamo zimu. Dolazi plodnost, proljeće, zima je gotova. Mislim da nismo baš mnogo ostavili od nje, dobro smo napunili lijes.”

Ali ako bi od nje nešto ipak ostalo, da bi joj ubili volju nakon pada mraka složili su i zapalili golemu lomaču. Vjerojatno su buše koji su plesali blizu vatre dugo u noć već i osjetili toplinu proljeća…