Supruga, majka i vlakovođa

 

“Kad odrastem, bit ću vozač lokomotive!” Dugo je to bila isključivo dječačka želja. Ali, vremena se mijenjaju. Sad to žele i djevojke. U našoj priči mlada majka male kćeri uči za vozačicu lokomotive. Upisala je program Južnotirolskih željeznica i već vozi na regionalnim prugama u pratnji svojeg instruktora. Miriam Burger povjerava nam kako joj uspijeva pomiriti obitelj i svijet željeznice.

 

Autori: Maria Elsler/Markus Perwanger

Snimatelj: Günther Neumair

 

TRAUMBERUF LOKFUEHRERIN3 

Prije nastavne jedinice o sigurnosti, počinje radni dan Miriam Burger. Ona je podrijetlom iz jedne južnotirolske gorske  doline.

Sve je u znaku kontrolnih lampica i tastatura… Ova 28-godišnjakinja je prošli mjesec počela praktičnu nastavu. Još je čeka 2 mjeseca nastave i završni ispit nakon kojega će dobiti dozvolu i voziti na lokalnim prugama između Merana, Bolzana i Innichena u južnome Tirolu.

MIRIAM BURGER kaže: “To me oduvijek zanimalo – sve vezano uz automobile, željeznice ili motocikle. Ja to volim. Naišla sam na novinski oglas o izobrazbi za  vozačica lokomotive. Odmah sam se javila i položila ispit za pratiteljicu. Bilo je dobro, išla sam dalje.”

 

Najprije pratiteljica vlaka, pa vozačica lokomotive: to je karijera djelatnice Južnotirolske željeznice. Interes je velik, u zadnje tri godine obrazovano je četrdeset 45 vozača lokomotive i sedamdeset 70 pratilaca vlaka.

TRAUMBERUF LOKFUEHRERIN2

LORENZ MÜLLER, jedan od trojice prometnih stručnjaka Južnotirolskih željeznica, objašnjava funkciju kolodvora: “Odgovorni smo za putnike. Što se tiče ritma rada, od nas se traži velika fleksibilnost. Vozimo 365 dana u godini, nedjeljom i praznikom. Povremeno moramo dulje ostati na poslu. U slučaju kašnjenja ne možemo tek tako otići čim završi radno vrijeme…  kao recimo uredsko osoblje, čim im je prošlo 8 sati , kod nas to ne bi išlo.”

Nije dovoljna samo tjelesna i duhovna fitnes, kaže G. Müller, nego  se traži i fleksibilnost. Kako je Miriam Burger, koja ima četverogodišnju kćer, spojila obitelj i posao? Odgovara: “Srećom imam dvije bake, mamu i svekrvu. Slaba sam s vremenom tijekom škole, ali bit će bolje. Nisam slobodna ni dopodne ni popodne  – to zahtijeva cijeloga čovjeka.”  

 

Sve je spremno za polazak. Miriam upravlja sa sto sedamdeset 170 tona i ulazi u kolodvor u Bolzanu. Jedna je od četiri učenice koje se sad obrazuju za vozačicu lokomotive. Izvrsno se snašla u tome nekoć muškome carstvu, tvrdi: “Sjajno su me prihvatili… Katkad se znanci čude: Kako to? Usuđuješ se upravljati vlakom? Neki su se čak i zadivili.”

TRAUMBERUF LOKFUEHRERIN4

Deset sati i tri minute: polazak s kolodvora u Bolzanu za Merano. Miriam regulira brzinu, kontrolira signale i pazi na prohodnost pruge. U slučaju problema ili ako otkaže sistem, mora ručno upravljati vlakom. G. Müller budno prati kako napreduje: “Sve to mora usvojiti i uvježbati, zahtjevna je to, mora svladati i teoriju i praksu. Svi se moraju trsiti. Srećom rijetko tko pada, jer su sudionici vrijedni i radišni.”

Velika je to odgovornost! Samo jedna pogreškica može imati kobne posljedice. Traži  se potpuna koncentracija. Miriam potvrđuje: “Da, vječita odgovornost, toliko putnika… Ali to me uopće ne opterećuje.” I ulazi u  Meranski kolodvor. Miriam je postigla današnji cilj – položila pokusnu vožnju.  Uskoro će postati samostalna vozačica lokomotive.