Čudni svati

 

Glazba povezuje ljude, nadilazi državne granice. Osobito je puno novih poklonika diljem svijeta stekla balkanska muzika – bolje reći glazba iz jugoistočne Europe, posebice svojim brzim ritmovima i zvucima, te vrhunskom vrckavošću. Ta prpošno lelujava glazba raduje srca. Nije čudo što se u Münchenu sve češće okupljaju glazbenici upravo zato da sviraju raznovrsnu balkansku narodnu glazbu.

 

Autorica: Astrid Uhr

Snimatelj: Tibor Blasy

 

balkanmusik1

 

Onaj tko voli narodnu glazbu, naći će je ovdje, u centru Münchena: Feldmann je glavno okupljalište njezinih poklonika. Tu nastupa Balkan Band Čudni  svati…

Narodna glazba – u duhu bosanske, hrvatske, makedonske, srpske i bugarske tradicije, svim je posjetiteljima tajna strast. Čuje ih se svako malo: “Zapjevajmo… La-la-la….”

Svirači sve improviziraju, nemaju tekst ni note. Često sviraju “na sluh”, onako  kako su čuli za vrijeme nekog posjetaBalkanu ili na Internetu. Svi su odrasli uz instrumente, ali su uglavnom samouki  muzikaši.

Iako nisu profesionalci, svatko izvrsno vlada svojim glazbalom – što je glavni preduvjet balkanske muzike. WOKLFRAM SCHÄFER kaže: “Ona nije teška kao druge  muzike. Složenija je što se tiče ritmova, ali nam uvijek ulijeva obilje energije. Kad nakon stresnoga radnoga dana navečer idem na probu pa odsviram tri sata, pun sam energije i teško mi je prestati.”

balkanmusik2

Mnoge su melodije nastale iz narodnih plesova. Ritam prati plesne korake, iz takvoga su ritma  potekli razni plesovi. PHILLIP WIENAND također je član Balkan banda Čudni svati. On to ovako doživljava glazbu koju sviraju: “11/16 takt – zvuči jako složeno, ali pogledajmo plesne korake, primjerice korak-korak-Skok-korak-korak, jen-dva, jen-dva… Pa  korak-korak-skok-korak-korak…Odmah je lakše.”

Njegova kolegica JULIA AUTOLNY dopunjava ga: “Osobitost je balkanske muzike u tome da je frckava i vedra, ali tu su i mnoge pretužne, teške melodije.”

U balkanskoj se glazbi odražavaju snažni osjećaji, to je tajna njezina šarma. Skupini Čudni svati to je i temeljno raspoloženje, a publika prihvaća sve to svim srcem…

Domaćiva Feldmanna NENA MOLINARI kaže sjetno: “Podsjeća me na rodnu Bosnu!  Muzika, život, tolika vedrina.”

balkanmusik4

Frank Wagner počeo je gitarom. Onda je učio balalajku kod jednoga  ruskoga muzičara iz hobija. Po zanimanju je njegovatelj bolesnika. JÖRG OSTHOFF, po zanimanju informatičar, svira bas i ima osoban odnos prema balkanskoj glazbi: “Mi, Nijemci možemo sebi dopustiti da sviramo makedonsku, srpsku i hrvatsku glazbu, ali to je Hrvatu teško. Ja sam u takvoj obitelji. Žena mi je Hrvatica, ima rođake koji su u braku sa Srbima, a i djeca su  nam dunoko  u tome… pa to je ludilo. Zato sviramo glazbu iz cijele bivše Jugoslavije… kako bismo ih okupili.”

Uza sve trzavice i prijepore, glazba uvijek nađe neke zajedničke korijene, što može zorno  posvjedočiti ovo šaroliko raspjevano društvo…