Drvene kolibe s hotelskim komforom

 

Posljednjih se desetljeća obnavljaju mnogi planinarski domovi u gornjobavarskom predalpskom području. Mnogi su mladi otkrili brda, pa su porasli njihovi zahtjevi. Više se ni tu ne žele lišiti komfora. A upravitelji domova su shvatili: veća udobnost – više novca. Tako su nekadašnje planinske kolibe posale izdašan izvor prihoda i ugostiteljima i njemačkom Planinarskom savezu. Zahuktala se rasprava kakvi bi danas trebali biti planinarski domovi. Jasno, bit će drukčije nego prije.

 

Autorica i snimateljica: Sabine Schmalhofer

 

hutte-6

Planinarske šetnje u gotovo nedirnutoj prirodi… Tko boravi i putuje u Bavarskim Predalpama, ne mora se lišiti udobna smještaja. Primjerice, planinarski dom Tutzinger u podnožju Benediktinske stijene, na omiljenoj autocesti München – Venecija: nove pomoćne zgrade i glavni objekt obnovljeni su nakon nesreće kad se strovalila lavina.

Smještaj je moderan, a ugostitelj stavlja težište na zaštitu okoliša. Planinarski ugostitelj HANS MAYR navodi kako: ˝Recimo, poslužujemo kavu bez tanjurića, tako štedimo vodu. Suhe kolače jedemo bez vilice, ne nudimo ni ubruse, jer bi oni samo povećali količinu otpada.˝

Novost je tekući plin umjesto nafte za toplanu. Tri puta godišnje moraju dovesti punu cisternu iz naftovoda ispod planinarskog doma. Gospodin Mayr objašnjava dalje: ˝Toplina nam služi za otpadnu vodu i grijanje. U prizemlju imamo podno grijanje. Proizvodimo više struje nego što nam treba, pa je pohranjujemo.˝

Gosti borave u četverokrevetnim ili dvokrevetnim spavaćim sobama za 22 eura po noćenju. Članovi Planinarskog saveza plaćaju pola cijene. Ne moraju se više kupati u studenim zdencima. Tuševi su topli, a voda dolazi iz dvaju zdenaca iza zgrade. Dragocjena tekućina se filtrira i tako se poboljšava kvaliteta vode za piće.

hutte-1

Pročišćavaju i otpadne vode, između ostalog prirodnom glinom ili ilovačom, dok se opet ne uzmognu vratiti u vodotok prirode. Zasad od 324 planinarska doma Njemačkoga planinarskog saveza – već 53 imaju taj standard i ekološku potvrdu ˝U skladu s prirodom˝. Planinarski dom sa svim obilježjima hotela – je li to zaista moguće?

U Planinarskom savezu nerado izgovaraju riječ raskoš. Njihovim turistima je oduvijek bilo dovoljno imati planinsko sklonište dok su samo htjeli osvajati planinske vrhunce. Ali vremena su se promijenila, potvrđuje stručnjak za planinarske domove nove generacije ROBERT KOLBITSCH: ˝Prije su gorske ture počinjale u planinarskom domu, a danas su sami planinarski domovi postali ciljem planinarskih tura. U trendu su višednevni izleti u brda.Sada ljudi mnogo dulje borave u brdima, a nakon četiri-pet dana istraživanja – očekuju zasluženi komfor u planinarskom domu.˝

Dakle, nešto između komercijale i idealizma. Ulagači bolje zarađuju na omiljenim planinarskim rutama nego na zabačenim smještajima. Pa zato u njih mnogo investiraju.

Bavarski su planinarski domovi uglavnom stariji od sto godina. Povijesni ˝Sokolski dom˝ u Karwendelu zaštićeni je spomenik kulture. Moraju ga detaljno obnoviti i udovoljiti svim standardima, primjerice standardima protupožarne zaštite i zahtjevima zaštite okoliša.

hutte-2Planinarski će savez malo-pomalo obnoviti sve svoje objekte. Ali to je skupo, kaže stručnjak KOLBITSCH: ˝Svake godine investiramo više od 13 milijuna eura i pokušavamo ekonomski isplativo upravljati planinarskim domovima. Dakako, te nam se investicije moraju vratiti, pokušavamo prilagoditi cijene˝.

Sad je golemi dom u Chiemgauu bez prihoda. Zatvoren je. Mnogi se prirodoljupci bune zbog toga. No, navodno mjerodavna tijela nemaju novca.  Obnova i opskrba energijom stajale bi dva milijuna eura. Ne zna se kad će se taj planinarski dom opet otvoriti. Potrebno je najprije arhitektonsko rješenje, a onda novogradnja.

Planinarski dom Talanger blizu Garmisch-Partenkirchena sav blista od skupocjenih elemenata: pa i od skladišta madraca i suvremenih praonica. Planinski hotel˝, kažu kritičari. Dok drugi, naprotiv, rado uživaju u svim udobnostima, a fino jelo spremni su platiti i koji euro više.

Očito je da ima sve više planinara koji se ne žele lišiti udobnosti na koju su navilki u bilo kojem hotelu, pa ni kad borave u njedrima netaknute prirode.