Monotema – 40 godina autoceste Brenner-Bozen

 

Dvadeset mjeseci nakon početka radova, iz doline strši prvi temelj. Svaki je stup posebna konstrukcija: stup u vodi, u močvari, blatu, u litici, na livadi ili na strmini.

Zaposlili su tisuću i pol radnika. Pomiču brda, miniraju litice, uklanjaju sva seoska imanja koja im se ispriječe na putu. Dionica Brenner – Bozen ima 10 segmenata. Kruta je sudba svjetski poznatih građevinskih firma, njihovih inženjera, kvalificiranih i nekvalificiranih radnika.

 

cesta.18

Izgradnju Brennerske autoceste ometala su tri čimbenika. Rijeka Eisack može, kad je nevrijeme i otapanje, ustostručiti svoj vodeni potencijal.

Drugo, neobično je prometna Brennerska cesta; ima gustoću do tisuću osamsto vozila na sat i to ne računajući stalni promet s gradilišta i na gradilište. Naposljetku Brennerska željeznica, jedna od najvažnijih europskih prometnica između sjeverne, srednje i južne Europe.

Svaki dan njome prođu dvije stotine vlakova, tisuće vagona južnoga voća, automobili, strojevi, putnički vlakovi s pet tisuća putnika – iz dana u dan jure iznad i ispod gradilišta, pa i uza gradilište. Za prugu grade zaštitne objekte.

Ovo je samo jedan od nekoliko stotina stupova koji će nositi prometnicu, jer je dolina preuska, promet i naselja su pregusti, a rijeka je preblizu. Proći će mjeseci da stup dosegne zadanu visinu.

Opasan rad. Neki su stupovi usidreni na nenosivoj podlozi, popustili i počeli kliziti.

Radnici, uglavnom iz južne i srednje Italije – izdržljivi su i vrijedni. Ne samo zbog svojih strogih poslovođa i inženjera, ne, jer iza svakoga od njih – čeka novi radnik.

cesta.04Kod Gossensaßa najdulji betonski most – premošćuje dolinu Pfersch, grad Gossensaß, željezničku prugu i staru Brennersku cestu. Istodobno svladava znatnu visinsku razliku uz nagib od samo 3,7 posto.

Talijanski ponos – Brennerska autocesta. Njezin je austrijski pandan Europski most između Patscha i Schönberga. Tada smo 1962. bili na posljednjem radu, u najnapetijem trenutku dovršenja mosta.

Nikada neće biti jače opterećen nego u trenutku kad su dijelovi čelične konstrukcije mosta probno opterećeni dizalicama i nosačima, asimetrično i bez protuteže.

Na jugu je vijadukt Gossensaß dug 1030 metara – Talijanima je to jako važan objekt. Ima samo 3,7 posto nagiba, a tako je sjajno građen da zimi čak teški kamioni voze bez lanaca.

Mještanima Gossensaßa, Sterzinga, Brixena, Klausena i Bozena – stari  je Brennerski put bio rak-rana. Kad su teški kamioni vozili uskim ulicama, često su zapinjali za kućne uglove i stabla. U stanovima se sve treslo.

cesta.17Ugostitelji u Sterzingu tražili su odštetu zbog te ceste koja prolazi mimo. Ali dotad nitko nije pao pod stečaj u Tirolu.

Ako je Brennerska cesta puna neugodnih  iznenađenja, Južnotirolci žive od Brennerske ceste i na njoj zarađuju. Mnogi su Južnotirolci mislili da gosti prebrzo voze kroz njihova naselja, a protiv nove ceste protestirali su još 1920, o čemu svjedoči i citat iz novina: “Budu li gospoda automobilisti i dalje gazili naše kokoši, prisilit će nas da na regionalnu cestu pobacamo čavle pa gospodi neće samo puknuti gume, nego će im prisjesti skitnje.”

U Säbenu moraju platiti 10 krajcara. Samo je prosjacima besplatno u Klausenu. Izreku da je novac na cesti, tirolska sugospoda iskusili već u srednjem vijeku. U starom ljetopisu piše: “Ogule nas ispred mostova i na ulazu u burg, pred crkvom i zadužbinom. ” Morali su namiriti niz pristojba: cestarinu, mostarinu, mitarinu, konjarinu, putarinu i dobro isprazniti novčanik.

Iako je Brennerska autocesta jedna od najskupljih na svijetu, isplatit će se već u 25 godina. Ako je na Brenneru isti prometni kaos kao nekoć na staroj cesti. Prerano su Nijemci ukinuli srednjevjekovno pravo na cestarinu, putarinu i mostarinu.