Monotema – 40 godina autoceste Brenner-Bozen

 

Šaroliku Autostradu del Brennero malo su pomalo produljivali, kilometar po kilometar. No čim sjednemo u svog mezimca i jurnemo kroz tunele, zaboravljamo sve nedaće sa starim Brennerskim putem Via Mala.

Mislimo na sve, na kućni ulaz, na slavine, na kaminski dimnjak, na cestu i na prometne muke, a malo tko misli na žrtve te izgradnje.

 

cesta.19

U 22 sekunde evo nas na 4-tračnoj cesti iznad jezera Frantzensfeste. Ovdje je na jezeru Frantzensfeste gotovo propala jedna svjetski slavna talijanska građevinska firma. Popustili su stupovi. Morali su smrznuti podlogu na -190 stupnjeva kako bi stupovi držali.

Nije se vodio samo rat za trasu, za crpke i kafiće, nego i rat za izlaze s autoceste. Za 314 kilometara dugu dionicu Brenner-Modena trebalo je izgraditi 237 kilometara cestovnih ulaza i prilaza. Izgradnja Brennerske autoceste – progutala je svu silu betona. Vozili su šljunak i kamene oblutke iz doline Eisack i obližnjih Dolomita.

Armirači su jedni od najbolje plaćenih kvalificiranih radnika na gradilištu, oni oblikuju kalupe u koje će poslije naliti beton. Ovo je kalup nosača u koji se nalijeva gusti tekući beton.

Nosači ne nose samo sebe nego i promet. Na toplini se šire, a na hladnoći stežu pa betonirci moraju izvrsno poznavati fiziku i kemiju. Kako bi se tek naliveni nosači što brže sušili, u šator upuhuju topli zrak.

Gotovo svaka od deset građevinskih firmi ima svoju betonaru. Proizvode i za druga gradilišta teške nosače u svojim pogonima i odatle ih voze na gradilišta – u policijskoj pratnji, kao izvangabaritni teret.

Kad bi na gradilište morali dovoziti više od tisuću nosača, potpuno bi ugušili brennerski promet. Nosači uporabljeni za gradnju talijanske autoceste bili bi dugi 140 kilometara.

Moralo se postaviti 4 nosača jedan uz drugog, a beton u teretnim vagonima – pravi je teretni vlak dug 70 kilometara, Materijal dovoljan za cijeli velegrad.
cesta.23Ovu su žutu dizalicu izumili posebno za Brennersku autocestu. Služi da – milimetarski precizno miče i postavlja poprečne i uzdužne nosače u nedostupnoj dolini Eisack.

Kada dizalica vrijedna stotine tisuća maraka obavi svoje, kažu inženjeri, ide u staro željezo, jer je ekskluzivno konstruirana, samo za Axam i Blumau.

Na izgradnji Brennerske autoceste  sudjelovalo je do 2 000 radnika, između Brennera i Bozena. Danas veliko gradilište nije nalik mravinjaku s legijama radnika ili skladištu materijala. Kvalificirani su radnici sad rijetki u Italiji, danas ih zamjenjuju strojevi.

Južni Tirolac Josef Gasliter potomak je stare seljačke obitelji iz Profilerhof-a pod Schlernom. Trebalo bi modernizirati imanje, ali otkuda?

Seljak za litru mlijeka – malo dobiva a  sijeno  je jeftinije nego nadnica za vlastito sijeno.

Kao vozač kamiona za novu cestu nabavio je perilicu, škrinju, nove elektroinstalacije u štali, a možda će i kolor televizor ili telefon.

Gospodin Maroner je sladokusac. Odluka da ovdje radi – stajala ga je niza žrtava. Ostao je bez svojih vinograda, kroz njih grade autocestu.

Vole dobro jesti, misli on o Talijanima. Ne jedu masni kruh, obvezno je vino, pivo, a za predjelo špageti, pa kotlet ili Schnitzel uz salatu i sir, voće i espresso.

Prije početka izgradnje Brennerske autoceste odnosi između Južnih Tirolaca i Talijana s juga bili su dosta napeti, vatreni, ali negativni. Pomogla je povećana autonomija i sve je bolje. Ovdje Južnotirolci jedu špagete, a južni su Talijani otkrili novi specijalitet: bečki odrezak i kiseli kupus. Gospodin Maroner vraća se u svoju rupu, tako on zove tunel koji on pomaže održavati. Kao da su se ovdje, pod Schlernom, sva brda, proplanci, šume i livade – urotili protiv Izgradnja Brennerske autoceste, nižu se teškoće.

cesta.09

Južno od Weidbrucka je zona crvenoga porfira. To uopće nije alpski kamen, potječe iz Zemljine utrobe i on je kao gigantski eruptivac izbio na površinu. Inače je pogodan za građevine, ali ovdje je tako krhak da je inženjer Gintelini morao ovu galeriju 30 puta projektirati. To kompjutor nije predvidio.

Na dionici dugoj 31 kilometar, između Klausena i Bozena, zbog prometnih prepreka, brda i naselja koja su na putu – morali su u najtežim geološkim uvjetima izgraditi 17 kilometara tunela, galerija i vijadukata.

Ovaj je dio jedna od najskupljih dionica autoceste. Svaki kilometar stoji više od10 milijuna maraka.

Gospodin Maroner je mjesecima radio u tunelu i bar zaboravio tugu zbog nestanka imanja na kojem su živjeli i radili otac, djed i pradjed, gdje su se rađali i umirali. Nije to lako preboljeti od danas na sutra, osobito ne Južnotirolcima.

Nekoliko je kilometara prije Bozena, dolina Eisack tako strma i uska da cesti i željeznici i ljeti i zimi prijeti odron. Za sigurnost Brennerske autoceste, litice su poprskali betonom ili su ih, kao ovdje, pokrili zaštitnom mrežom. Taj su rad povjerili iskusnim alpinistima.