Čini čagod, biće čagod – ništa bez rada

 

Krupna sol, maslinovo ulje, krumpir, luk, mrkva, malo papra, i najbolji začin – origano! Bez toga nema pravog viškog objeda. A poslije njega, valja lijepo zaliti vinom od originalne otočke sorte grožđa.

 

Vis24

 

Dok priprema hranu, DARKO MLADINEO radosno nabraja: “Kadulja, ružmarin, koromač, kopriva, rogač… Ovo je sok od višnje, ovdje imamo orah, pa gorku naranču, brinje, a sve to može ići zajedno u jednu rakiju, pa onda imamo travaricu. Na Visu ima mnogo travarica, nijedna nije ista, niti ja mogu svake godine napraviti istu travaricu. Neke trave stavim više, neke manje, tako da travarica nikada nije ista. Kako se dogodi, takva je.“

Dotle ANTONIO LIPANOVIĆ nastavlja priču u vinogradu: “Na jugoistočnoj strani otoka je bivši vojni poligon, streljana, zove se Smokova, grad je to prije 5-6 godina rasparcelizirao, napravili su 5-6 parcela po 3-5 hektara, ja sam dobio jednu parcela i posadio 2 hektara vinograda, trebam još očistiti ostatak i zasaditi tako da bi na kraju imao 3.5 hektara vinograda Plavca malog.

Kod nas je naglasak na Vugavi, kao autohtonoj viškoj sorti, Plavac nije autohton na Visu, ima ga i na okolnim otocima, ali Plavac mali na Visu jedinstven je jer raste u pijesku. Vino je puno svilenkastije, izdašnije, zaobljenije.. I mnogo je lakše za piti nego Plavci koji rastu u zemlji. A naposljetku, pijesak mnogo bolje čuva vlagu tako da je to u sušnim ljetima kao što je ovo vrlo važno.“

 

Vis19

Nekoliko je otočića, uglavnom nenaseljenih, oko Visa. Jedan od njih, Veliki Budikovac prije nekoliko je godina dobio prvog stalnog stanovnika.

Pomorski kapetan Andro prodao je sve svoje nekretnine u gradu Visu i s otoka pobjegao na otočić! I ovdje uživa, samo mu mir ljetnih mjeseci remete brojni nautičari koji se usidruju u jednoj od najljepših i najmirnijih viških laguna. Sve što mu treba sam uzgoji ili ulovi.

 

Viške su smokve bez premca, tvrdi VELIMIR MRATINIĆ: “Posebno za Vis je da mi beremo smokve koje se osuše na stablu, one imaju veći postotak šećera, bolju kvalitetu, i u tome je specifičnost i hiba. Tradicionalno, suhe se smokve kratko potope u provrelu morsku vodu, ako se radi hib onda se melju, dodaje se aromatično bilje i rakija travarica.“

Od smokava koje otac uzgoji Marija pravi tradicionalnu višku poslasticu. Hib je izvedenica riječi hljeb ili krušćić. Bila je to nekada težačka hrana. Seljaci koji su radili u polju jeli su je kako bi vratili snagu.

O Božiću bi postajala svečana delikatesa, pogača od smokava začinjena koromačem i čuvana u listovima lovora i ružmarina u zimske bi mjesece u kuću vraćala  sve mirise ljeta i u njoj se uživalo uz čašicu travarice ili prošeka.

Vis21

 

Otočni ekološki proizvodi najljepši su i najukusniji suvenir koji se može ponijeti s Visa. SLAVOMIR RAFANELLI zaključuje: “Bivši nam je sistem otok sačuvao do prije 20 godina. Svi znamo što znači urbanizacija – dogodila se, nažalost, u većini jadranskih mjesta, kod nas na sreću nije. Zato gost koji dođe k nama može uživati u nekim stvarima u kojima ne može na drugim otocima i drugim dijelovima Dalmacije. Radim zahvaljujući genima koji su ostali u meni i još nekim našim otočanima.

Postoje dvije vrste ljudi: oni koji žive pod motom ‘čini čagod, biće čagod.’ Znači ‘radi nešto, bit će nešto’. I drugi koji žive pod motom ‘nikad lavura nije bila bravura, bravura je živjet bez lavura’. Nije nikakva umjetnost raditi, nego je umjetnost imati a ne raditi. Oni prvi su za mene pravi Višani.“

Vis je zaista otok s blagom. Njegovo su blago more, zemlja i ljudi koji o njoj brinu kao što su i njihovi preci stoljećima činili.