Slovenski slikari u kolicima

 

Slikarji invalidi00000003a

 

To su ljudi koje udružuju sudbina i volja za životom. Svi su u kolicima. Uz sebe imaju boje i slikarsko platno. I kistove. U rukama, nogama i u ustima.

VOJKO GAŠPERUT priča: ˝Budući da mi prsti ne rade, polako sam utvrdio da najbolje držim ako ugrizem.  Ma, to da usput još i govorim je nastalo, jer puno idem po školama i djeca me stalno nešto ispituju.˝

Ogromna spretnost i smisao za stvaralaštvo, a uz to i poneki savjet mentora. Tema na likovnoj radionici nije propisana. No, može se vidjeti što ih najviše privlači.

 

 

JOŽICA AMERŠEK kaže: ˝Prirodu, ono što ne možeš – recimo ići u planine, jer gore ne možeš. Da, ono što su neostvarivi snovi, jer ne možeš hodati, pa još više cijeniš sve sitnice.˝

Predsjednik Društva paraplegičara Dolenjske, Bele krajine i Posavja JOŽE OKOREN napominje: ˝Svrha ove radionice je da potaknemo i druge naše članove koji su danas ovdje kao promatrači, a svrha je i ta da široj javnosti poručimo kako ne treba očajavati zbog svake sitnice.˝

DRAGICA SUŠA dodaje: ˝Svi smo kao jedan, ti nam susreti pružaju motiv, vjetar u leđa, smisao. Ne treba očajavati.˝ Puni su optimizma i u svakom smislu riječi pravi umjetnici.