Tragom Rapalske granice

 

U talijanskome gradu Rapallo 1920. godine između predstavnika Kraljevine SHS i Italije potpisan je Rapalski mirovni ugovor. Njime je Italiji kao saveznici sila Antante dodijeljen teritorij slovenskog Primorja, dio Kranjske i Notranjske. Rapalski ugovor je preko noći u kraljevinu Italiju ugurao čak trećinu slovenskog etničkog teritorija. Na granici su Talijani 20 godina gradili lanac veličanstvenih vojnih objekata, koji nikada nisu služili ratovanju, no bili su namijenjeni čuvanju granice. Podzemni labirinti utvrda  bili su okupirani od strane vojske sve do raspada Italije 1943. godine, a sama Rapalska granica konačno je ukinuta tek 1947. godine s potpisivanjem mirovnog ugovora između Italije i Jugoslavije.

 

Autorica: Marjana Grčman

Snimatelj: Tone Kralj Serša

 

Rapalske1

 

Danas se turistički djelatnici iz Baške grape trude evocirati priče o granici, što je četvrt stoljeća razdvajala živote ljudi, te od nje učiniti  turistički proizvod, što ne bi dijelio ljude, kao što je to nekada činila granica, nego bi povezivao današnje generacije s duhom povijesnog sjećanja o prošlosti.

Bačka grapa, 30 kilometara duga dolina, što ju je u sjeverozapadnom dijelu Slovenije između Tolmina i Bohinja izdubla rijeka Bača, nekada je bila zabačeno i slabo naseljeno područje, na koje su se sredinom 13.stoljeća naseljavali tirolski doseljenici. Zbog kontakta Alpa s Jadranom ovdje se razvila posebna vegetacija, koja privlači botaničare i  ljubitelje gorskog cvijeća. Tu se na nadmorskoj visini od 1.500 metara otvaraju lakše planinarske staze, a pri tome brojni posjetitelji ne znaju da idu tragovima Rapalske granice, što je ovdje gotovo četvrt stoljeća razdvajala kraljevine Italiju i Jugoslavijo, te se sudbinski urezala u život područja uz granicu, kao i sudbine ljudi.

JOŽE DAKSKOBLER, gorski vodič kaže: “Nekada se nije govorilo o Rapalskoj granici. Prije svega zbog toga što su ljudi, koji su ovdje živjeli, mrzili tu granicu i nisu o njoj htjeli govoriti. Fašizam koji je tada nastupio,  ljudima je kao prvo oduzeo jezik, oduzeo posao, oduzeo domovinu. Talijani su najprije sagradili dječje vrtiće, škole i dakako time počeli odnarođivati slovenske ljude.”

Rapalske4

S uspostavljanjem Rapalske granice život se jako promijenio, nastavlja priču naš vodič: “Sva područja što su se nalazila uz granicu, bila su zatvorena za domaće stanovništvo i oni se više nisu smjeli kretati tim područjem. A područja što ih vidimo pred nama ljudima su služila za košnju, sa sakupljanje drva. I dakako, za sve te poslove što su ih ljudi obavljali, morali su tražiti dozvolu u komandi u Podbrdu. I onda su tu mogli kositi, dok su pored njih stražarili talijanski vojnici.”

Talijani su taj prostor nazvali confini sacri ili sveta granica. U velikoj tajnosti su je označili sa više od 4.000 graničnih kamena, a duž nje u svrhu zaštite sagradili  podzemne labirinte bunkera, teretnih žičara, vojarni i u živi kamen uklesanih vojnih tvrđava. Sama gradnja trajala je više od 20 godina i ovamo gore su dovezene ogromne količine građevinskog materijala. Samo za izgradnju kupole na brdu Lajnar utrošeno je čak 8 tona lijevanog željeza. Vodič to ovako objašnjava: “U ovim su vojarnama bili zbrinuti – tu su imali svoje kuhare, imali su prehranu, imali su spavaonice, imali su skladišta oružja – sve što im je bilo potrebno za život, imali su ovdje u ovim prostorima.”

Rapalske3

Gospodin Pavšič, danas 81-godišnjak, na svojoj je koži osjetio vojno pulsiranje prostora uz granicu. U svojoj je knjizi prikupio podatke o događajima i opisao sudbine ljudi koje su se tkale uz Rapalsku granicu. Sjeća se kako je unatoč opasnosti od zatvora ovdje cvalo krijumčarenje. A uz  Rapalsku granicu rađale su se i nebrojene zabranjene ljubavi između domaćih djevojaka i talijanskih vojnika. TOMAŽ PAVŠIČ je povijesničar i pamti pojedinosti o ljudskim sudbinama u sjeni velike povijesti: “U Zavratcu je bio jedan gostioničar, koji je imao dvije kćeri. Jedna se udala za financijaša, a druga za vojnika. Gotovo ih je prokleo, nisu smjele kući, ne. Tako da je tu bilo teških situacija.”

Rovovi kasarni Rapalske granice nakon rata su od strane domaćina bili gotovo u potpunosti opljačkani. Bodljikava žica se kao staro željezo prodavala u Gorička Brda za privezivanje loza. A danas je Rapalska granica postala  planinska  transverzala. Očuvani vojni objekti postali su povijesna baština prošlog stoljeća i izazov za razne istraživače, a istovremeno simbolička točka sjećanja, što na prostoru nekadašnje granice udružuje generacije.