Umjetnik ura na tornjevima i zvonicima

 

Noćas opet satovi se vraćaju jedan sat natrag. Ne samo unutrašnji, nego izdaleka vidljivi satovi na crkvenim zvonicima ili na tornjevima gradskih vijećnica. U međuvremenu je većina tih ura i urica prešla na radijski, automatski sat. Ali još ima takvih koji se ravnaju prema starim mehaničkim satnim mehanizmima, ručno.

 

Autor: Georg Bayerle

Snimateljica: Charlotte Heinz

 

tumuhrbauer2a

 

Njegovo je radno mjesto u ˝satnim˝ tornjevima. Meinrad Pechmann potekao je iz dinastije ˝vanjskih toranjskih urara˝, koji se već 150 godina bave ovim rijetkim obrtom. Sad u samostanu Roggenburg u okrugu Neu-Ulm, koji već punih sto godina tiktaka, ugradio je njegov djed!

˝Ovdje lijepo možete očitati vrijeme, dok otkucava i vaš životni sat, iz sekunde u sekundu. Pa, idemo svom snagom… Mehanički sat… Ovdje vidimo kontrolni brojčanik, sinkrono gibanje kazaljki prema van˝, uvodi nas u svoj svijet MEINRAD PECHMANN.

Njegova radionica u krajoliku rječice Biber kod Weiler Meßhofen postoji već sto 150 godina. Umijeće se prenosi s oca na sina. Odatle gospodin Pechmann skrbi za stotine toranjskih satova između Allgäua i Riesa.

ANDREAS HARDER, već 27 godina strojarski mehaničar u radionici, govori: ˝Ovdje sam izučio zanat i ostao. Nema ljepše profesije, ova raskoš drva, metala, ta raznolikost boja, pozlata, ove neodoljive nijanse…˝

tumuhrbauer9a

Prvi su vrijedni obrtnici Pechmanni ovdje počeli kao ˝kovači alata˝ što je tada, negdje oko 1830., značilo oruđe za mjesne poljodjelce. ˝Prelazilo je to stručno znanje preko školovanih sinova koji su kući donosili znanja i iskustva. Gradili su vodena kola, turbine, sisaljke za cijelu okolicu i kad-tad bi došli na temu toranjskih satova. Godina osnutka je 1862., dakle, peti naraštaj, možda i šesti… I gle što se dogodilo˝, razmatra PECHMANN.

Prije nekoliko je godina preuzeo JE posao jedinoga kolege u regiji. Došao je iz Ulma u obližnji Biberach. Sad u novoj firmi popravlja toranjske satove i šalje ih po cijeloj Njemačkoj.

 

Pravi je život jednoga toranjskog urara u generacijski specijaliziranoj radionici; a ondje vrijeme katkada kao da zastane. Za to ne postoji druga tehnika. Zato su kovači i sad toliko traženi!

tumuhrbauer10a

U umijeću starih obrtnika i danas su nezamjenjivi oni starinski instrumenti, uz pomoć kojih vješte ruke ugrađuju brojeve i kazaljke – sredstva koja svaki vremenski tijek čine tako opipljivo vidljivim. ˝Dobro je to, u konačnici imamo proizvod koji će desetljećima izdržati: vani, na tornju˝, smatra PECHMANN.

Kao i ovi brojčanici na kojima upravo radi i koje će opet staviti na zbonik župne crkve u Seegu u Allgäuu. Tada će se urar, specijaliziran za velike satove bez njihala, opet popeti na jedan od mnogih tornjeva i obaviti posao, poput njegovih predaka, svojim istančanim osjećajem za vremenski tijek…