Uskrsni festival u Mađarskoj

 

Staro selo Hollókő, skriveno među brežuljcima Cserháta, nalazi se jedva sto kilometara sjeverno od Budimpešte. Jedno je od onih posljednjih ˝otoka˝ gdje čvrsto čuvaju tradicije i ne plaše se pokazati ih drugima. Jedno od svojih najljepših lica pokazuje na Uskrs, kada mještani odjenu narodne nošnje i ožive prastare običaje. Komisija Svjetske baštine 1987. je od svih mjesta u Mađarskoj ovo selo u županiji Nógrád kao prvo stavilo na listu Svjetske baštine, u društvu s kineskim Velikim zidom i grčkom Akropolom.

 

Autorica: Zsuzsa Sári

Snimatelj: László Szögi

 

Easter in Holloko 4

 

Trodnevni Uskrsni festival, blagdan je tradicija i životne radosti. Nešto što bi svatko trebao vidjeti. Ovdašnji žitelji čuvaju, i za velike blagdane ponosno nose, svoju bogato ukrašenu narodnu nošnju.

˝Na meni je sada 9 suknji, tri donje, 4 uštirkane i gornja˝, poiazuje KAROLINA KELECSÉNYI. ˝Već je postala tradicija da od rane dobi nosimo narodnu nošnju i svakome je postalo prirodnoda za blagdane odjenemo narodnu nošnju. Odijevaju nas bake, uglavnom sve nas. Ovo što je sada na meni jest djevojačka narodna nošnja. Utoliko se razlikuje od narodne nošnje za stariju dob što meni još nije povezana glava. Zato se kod nas i kaže ‘povezuju joj glavu’ kada se netko udaje.˝

PÉTER KELECSÉNYI, voditelj neprofitne organizacije ˝Hollókői Világörökség objašnjava: ˝Selo Hollókő je čarobna zajednica koja živi u jako sretnom okruženju, što su i nagradili nazivom Svjetske baštine. A to dvoje je povezano. Ne bi bilo ovako lijeo ako ne bismo doista živjeli u njemu.˝

Easter in Holloko 3Mladići znaju reći staru pjesmu uz ˝uskrsno polijevanje˝:

Ulicama Hollókő ažedan sam se šetao

Redom sam bome lijepe djevojke viđao.

Stajao sam, čekao sam, nisu ništa izlijevale.

Ja ću lijevat sam, tako mi svega!

Smije li se polijevati?

 

˝Ovaj običaj zapravo održava zanimanje koje generira turizam. Dakle, ako ne bi bilo tako mnogo zainteresiranih za običaj uskrsnog polijevanja, on bi nestao, kao što već i jest u drugim mjestima˝, nastavlja PÉTER KELECSÉNYI. A umjetnica narodne primijenjene umjetnosti NÓRA BERECZNÉ LÁZÁR se pridružuje: ˝Bila mi je velika radost što je ove godine došlo ovamo u Hollókő već i više naraštaja velikih obitelji. Kad sam održavala igraonicu iznova su mogli učiti tradicionalnu tehniku voskom i struganjem.˝ Posebno joj je srcu drago kada bake uzviknu: ˝O, da, kad sam ja bila djevojka i mi smo tako pisali ili oslikavali, ukrašavali jaja!˝

Easter in Holloko 2

Najveći im je izazov kako u 21. stoljeću sačuvati stare tradicije. Jedan od elemenata u tome je zaštitni znak sela koje već ima jedan izdvojen proizvod, a to su nošnje ukrašene vezom. U školi su uveli predmet nazvan jednostavno Hollókő u okviru kojega djeca stječu ne samo znanja iz lokalne povijesti nego mnogo uče i o blagdanskim običajima. Od mađarske države godišnje dobivaju 9 milijuna forinti, namijenjenih isključivo očuvanju sela kao spomenika kulture, te održavanju harmonije krajolika i očuvanju narodne kulture.

˝Ovo nije neko etnoselo, nije za to sagrađeno, ovo je naše nasljeđe. Naši djedovi i bake, pradjedovi i prabake rodile su se ovdje i mi smo to naslijedili. U nekim zgradama je već možda suvenirnica ili hotel, ali do danas su nastanjene. Na ovom području stanuje oko 50 ljudi˝, kaže gradonačelnik CSABA SZABÓ i dodaje: ˝Bitno bi bilo da naselje može živjeti od festivala, da možemo dati radno mjesto svakomu, odnostno osigurati opstanak kulturnog poduzetništva.˝