Whiskey made in Bavaria

 

Viski je prastaro piće. Otkrili su ga Irci ili Škoti. Ali, izvrstan viski proizvode i na sjeveru Bavarske. Zapravo na sjeverozapadu, na visovima njemačkoga planinskog lanca Spessarta.

 

Autor: Matthias Supé

Snimatelj: Volker Adam

 

Viski3

 

Vatra ispod kotla mora postići ˝onu pravu˝ temperaturu. Tako počinje svaki viski: u kaci vruće vode i žita.

Kad Severin priprema kominu za svoj viski, to zahtijeva vrhunsku koncentraciju u znoju lica njegova: malo previše ili premalo – i upropastit će kominu.

˝To je biologija. Znamo: radimo s prirodnim sirovinama, pa se moramo držati prirodnih zakona. Tu se itekako može pogriješiti. A ako izostane kakvoća, ja se mogu oprostiti s pečenjem alkohola…˝

Tek nakon što komina odleži 72 sata, može se peći. Severin i njegova žena Susanne sami uzgajaju žito vrhunske kakvoće. Danas je za njih vrlo važan dan, zato što počinju proučavati jednu vrlo staru sortu, koju su ove godine posijali prvi put. Severin upravo od te nove sorte puno očekuje za svoj viski.

Kaže: ˝Pšenica je relativno dosadna, nije nimalo spektakularna. Ovdje imamo jake orašaste arome, tu zapravo ima više aroma. O tome je riječ. Nisam još pekao, ali znam kakav je okus zrnja. Odmah sam znao da to hoću peći!˝

Viski2

 

Severin i Susanne Simon nemaju viškova, pa im prijatelj daje svoje žito. Hoće li im biti dovoljno žita? To će znati tek nakon žetve.

Sjeme za taj viski deset je puta skuplje nego obična pšenica. Ako je prinos oskudan, izgubit će novac. A polje bi pola godine uzalud obrađivali. Proći će još koji dan i tek će tada moći nastaviti preradu. Prije toga moraju ispeći viski od one komine koja je 72 sata odležala u kotlu.

Bračni par Simon naslijedio je pravo pečenja viskija koje njihova obitelj od 1879. uživa na svojem imanju Kahlgrundu u Donjoj Franačkoj. Zapravo, to je pravo stekao Severinov šukundjed Johann.

Sve boce rese etikete kojima vrijedni potomak danas označava svoju prepečenicu.

Viski4

 

Uz viski i razne vrste džina i ruma, za koje je ovaj učeni “pekač” skupocjenih žestokih pića već pobrao mnogobrojne nagrade.

Vruće je u kotlu! Alkohol se odvaja. Tek tada počinje ˝proces˝: nekvalitetni alkohol ne smije dospjeti u viski. Pomaže samo savjesna provjera i istančani njuh… Severin se približava kako bi pomirisao: ˝Vidite, nema žestokih komponenata. Ali sad… Hoće li doista poteći skupi alkohol? Odgovor može dati samo test okusa. I za to malo tekućine se toliko mučimo. Nevjerojatno!˝

I ne samo to. Ta tekućina najprije mora tri godine odležati u hrastovoj bačvi – tek je tada Severin Simon smije nazvati viskijem.