Kraška baština u akvarelima Marjana Miklavca

Crtež je uhvaćena slika svijeta kako ga je vidio umjetnik, slikar. U povijesti slikarstva slika je bila, ne samo umjetnički proizvod, nego i posredni dokument, pomoću koga su arheolozi, etnolozi ili povijesničari rekonstruirali izgled zgrade, dvorca, grada ili cijelog područja. Akvareli, crteži perom i monokromi Marjana Miklavca iz Sežane čuvaju krašku graditeljsku baštinu u zavjetrini njegove umjetnosti, slikarstva. Tehnika akvarela pruža mu nevjerojatne mogućnosti izražavanja: lepršavost, transparentnost i plastičnost, kroz koju oslikava vedute kraškog krajolika. No ipak ostaje prepoznatljiv u svom vlastitom stilu.

 

Autor: Jadran Sterle

Snimatelj: Boris Poropat

 

miklavec3

 

U 19. stoljeću, u vrijeme renesanse kraške kuće, nastali su domovi poput  Škrateljnove kuće u Divači. Velika kuća pokazuje sve tipske građevinske karakteristike: male prozore, kamene stepenice  do prvog kata, dugi drveni natkriveni hodnik tzv. gank s kamenim pločama tzv. škrlama, pokriveni krov, a u pozadini i  spahnjenicu – prostor uz kuću s dimnjakom, gdje se na otvorenom ognjištu pripremala hrana. Takve kuće najradije crta Marjan Míklavec.

On je slikar-samouk, ali toliko snažno zaljubljen u svoj Kras, da se ta snaga  vidi u njegovim slikama. Sjeća se kako je u njegovim mladim godinama izgledao kraški dom i danas neumorno traži i slika tipičnu krašku kuću, selo.  Svoju ljubav dijeli i sa drugima.

MARJAN MIKLAVEC reći će o svojem nadahnuću: “Kao poznavatelj Krasa, nekako sam ga sto posto zavolio i pročešljao. Na Krasu sam organizirao mnoge radionice i slikarske kolonije u koje su došli i moji prijatelji iz cijele Slovenije pa i iz inozemstva.” Slike naslikane vinom teran imaju svoj naziv: to su teraneli.

miklavec 4

Dr. STANISLAV RENČELJ, susjed prokomentirati će tu tehniku: “Moj susjed Marjan Miklavec, navikao je na snažnu boju terana, pa će nešto više puta primiješati, kako bi boja bila kompaktnija, gusta.” Ako govorimo o boji, razumije se da govorimo o antociánima, što daju crvenu boju grožđu i vinu. Ovdje nema nikakvih drugih primjesa, a snaga boja dolazi do izražaja tek kada je teren suh. U tome je čar ovog načina slikanja.

Marjan hvata Kras u njegovim živim, prije svega jesenjim bojama. Poznavatelji likovne umjetnosti označavaju ga kao slikara poetskog realizma, kako urbanih sredina tako i kraškog krajolika, neplodnog terena. No najradije stvara u akvarelu. Mnoge su tipične kraške kuće već nestale u svom stvarnom obliku. Na  Marjanovim slikama one još žive i postoje za mnoge potomke. Pored umjetničke vrijednosti njegova djela imaju i dokumentarnu vrijednost.

Dr. LJUBO LAH, s Arhitektonskog fakulteta u Ljubljani ističe: “Ako želimo tumačiti karakteristike kraške arhitekture, na primjer studentima arhitekture, ponekad je moguće na praktičniji način prikazati motiv ili akvarel, kakav je nacrtao Marjan Miklavec i na tim karakterističnim elementima kraške arhitekture obrazlagati i karakteristike prostora, karakteristike arhitekture, oblikovanja i svega onoga što je vezano uz prostor.”

miklavec1

Marjan Miklavec nacrtao je sva tipična kraška sela, na slovenskoj i talijanskoj strani. Tako nastaje monografija o kraškoj graditeljskoj baštini, što nestaje poput slike u pijesku pod valovima vremena. Marjan Miklavec je čuva. Kako i sam umjetnik kaže: “Ova bi knjiga trebala obuhvatiti sva sela na ovom području, sva naselja, jer važno je to što je ovo dio Krasa, koji ima svoju povijest. A ako sve zbrojimo, tu je 153 malih sela, u kojima se može naći ponešto kulturne baštine i to bih nasljeđe želio prikazati u ovoj monografiji.”