Lončarstvo Bojnec

 

Alojz Bojnec je 2012.godine primio nagradu za posebna dostignuća u etnologiji – Murkovu povelju. Jer njegov muzej na otvorenom u selu Filovci, poznatom po lončarstvu, znači puno više od puke obnove i očuvanja starih panonskih kuća. Održava tradiciju crne pečene keramike i istovremeno je preuzeo i znamenitu tvornicu keramike u Libojama. Stvaralački potencijal obitelji Bojnec tako seže od Prekmurja preko Savinjske doline do Ljubljane, gdje su prije dobrih godinu dana otvorili atelje za oslikavanje keramike. 

 

Autorica: Vesna Teržan

Snimatelj: Boris Poropat

 

loncarstvo-bojnec1a

Dobar glas o keramičkim proizvodima Bojnec seže daleko izvan granica prekmurskog sela Filovci, koje ima bogatu tradiciju i poznato je prije svega po crnoj pečenoj grnčariji. Nekada je u selu bilo oko 70 lončara, gotovo u svakoj kući, a danas je tamo samo još jedna peć za pečenje grnčarije u muzeju na otvorenom obitelji, čiji predstavnik TOMI BOJNEC pojašnjava: ˝Muzej u Filovcima ima poslanstvo očuvati spomenike kulture Panonske regije. Po principu skansena udružili smo dva kulturna spomenika: prenijeli smo dvije panonske cimprače koje čine jezgru muzeja; razumije se da se sve vrti oko lončarstva.˝

Dvije dobro očuvane tzv. cimprane kuće – brvnare obložene ilovačom i obojene vapnom, pravi su ambijent za priču o starom lončarstvu i posebnostima redukcijskog pečenja gline.

Proizvode od gline oblikuju na vretenu ili ručno, posuše ih i stavljaju u kupastu peć, napravljenu od opeka, gline i slame. Grnčarija se peče  približno deset do dvanaest sati na najmanje 900 stupnjeva celzija.

loncarstvo-bojnec-2aZazidavaju se sva ložišta i otvori za zrak tako da peć bude potpuno zatvorena. Nakon dva dana peć se otvara i  iz nje se vadi crna grnčarija. Te proizvode nije potrebno glazirati i još jednom ih peći. A metalno siva grnčarija i odzvanja na vrlo poseban način.

TOMI BOJNEC pokazuje postupak: ˝Zbog manjka kisika tijekom pečenja proizvodi posive, no ono što je najznačajnije je to da proizvodi imaju nižu poroznost i time veću upotrebnu vrijednost već nakon prvog pečenja.˝

Kod obitelji Bojnec njihov lončarski obrt s vremenom je rastao i otac Bojnec se odlučio za kupnju tvornice keramike u Libojama u Savinjskoj dolini.

˝Keramičku industriju Liboje preuzeli smo s namjerom da sačuvamo dugogodišnju tradiciju proizvodnje keramike, što ovdje postoji još od 1815.godine˝, kaže ALOJZ BOJNEC.

A on vidi i dalje od industrijske proizvodnje, jer je svjestan da suvremeni kupac želi osobni pristup i proizvode napravljene baš za njega – custom-made. Tako su u Ljubljani otvorili atelje za oslikavanje i oblikovanje keramike nazvan APOK. Tu si svaki posjetitelj može napraviti i oslikati svoj keramički proizvod.

loncarstvo-bojnec4a

A Bojnec u suradnji sa slikarima, kiparima i dizajnerima razvija drugačije, unikatne proizvode.

I grafička dizajnerica NATAŠA ŠUŠTERŠIČ PLOTAJS, koja oblikuje unikatne servise za jelo, kaže: ˝To je mene očaralo zbog izvornog materijala, što keramika jest. Znači da sam koristila različite lazure, različita oslikavanja, različite načine pod-lazurnog i nad-lazurnog slikanja: crteže na terakoti, na mokroj glini.˝

Tako je Alojz Bojnec na zanimljiv način povezao staru tradiciju crne grnčarije s industrijskom proizvodnjom keramike i unikatnim oblikovanjem te pritom povezao još tri slovenske regije.