Umirovljenica – osvajačica alpskih vrhova

 

Starost nas štiti od…ne od gorskih visova. Pitajte Waltraud Alpögger iz Sterzinga u Južnome Tirolu. Ova 72-godišnjakinja visoko diže letvicu – i to u pravome smislu riječi. Otkako je prije deset godina postala umirovljenica, ta je bivša medicinska sestra i strastvena skupljačica osobitih stijena, osvojila stotine vrhova. Polazi rano ujutro, preko strmih staza i hridi, osvaja „tritisućnjake“ ili hitro luta pustim pašnjacima visoko u planini.

 

Autorica: Regina Mayrl

Kamera: Marco Corriero

 

planinarka4

 

Što pokreće planinare, pa i Waltraud Alpögger, bivšu medicinsku sestru, da svladava goru i pentra se na visoke vrhove – a tako je kasno otkrila tu strast?

Waltraud Alpögger, umirovljenica planinarka, s radošću govori o novootkrivenoj strasti: “Katkad sam, jasno, umorna, ali ipak ustanem. Valjda zbog bivšega posla medicinska sestre. Kaa pogledam kroz prozor, a jutro mi se smije, moram u planinu”. U ujednačenome ritmu.,, Waltraud Alpögger učlanila se u planinare sa 62 godine, upoznala posve nov svijet i nove ljude. Kaže kako je susrela veselu planinarsku skupinu koja ju je primila u društvo na čemu im je zahvalna.

S godinama je nanizala puno vrhunaca. U deset godina više od 500. Osobito su pustolovni pohodi s mlađim bratom, iskusnim vodičem.

Jedanput smo krenuli u tri sata, na Similaun, gdje su našli Ötzi-a, priča Waltraud te dodaje kako su već u devet bili na vrhu: “Nije mi bilo ni na kraj pameti – odmah opet sići. Popeli smo se na još dva „tritisućnjaka“. U jednome danu čak 2 700 metara. Tada mi je bilo 67 godina.”

 

planinarka1

 

Što strmije, to bolje. Ona ne voli lagane šetnje. Katkada ima granica…par puta, na usponu, srce joj je ustreperilo, no na povratku je sve bilo u redu. Waltraud kaže kako je dovoljna lagana okrepica i dosta tekućine tekućine: “Uvijek imam litru soka. Sok mora biti  topao, ja na to pazim. Imam i kruh, po mogućnosti tvrdi seljački kruh i slaninu. ”

I ako je u formi, teška je samo 42 kilograma pa joj je suvišan svaki gram koji nosi u naprtnjači.

Waltraud Alpögger kaže: “Želim što manje nositi, ne nosi, mi manji telećak. A ako vidim kakav osobit kamen, ponesem ga, makar je težak pet (5) kilograma. Nije mentežak taj kamen, i kad još moram dugo planinariti! Otkrivam krasne figure i slike na tom osobitom kamenju, oni pripovijedaju napete priče.“

U zbirci ima kamenje prirodne forme, a Waltraud Alpögger od nekih stvara životinje i stvari. Slikanje joj je drugi hobi. Učlanila se u slikare u Sterzingu. Među  akvarelima ima i slika brda iz njezina djetinjstva, Tribulaun.

 

planinarka3

 

Waltraud kaže kako joj je to najdraža gora  - Tribulaun koju je obožavala u djetinjstvu. Nalazi se na granici je između Austrije i Južnoga Tirola: “Moj Tribulaun ima 3.102 metra, on je najviši. Morala sam navršiti 68 godina da ga osvojim s bratom. Osjećala sam se lepršavo i slobodno dok sam razmišljala: evo me na cilju.”

Njezina strast ne posustaje. Osvojila je puno staza i vrhunaca. Otkako je 2004. postala umirovljenica, hrabra se žena popela na 52 tritisućnjaka. Umoru još ni traga.

Waltraud Alpögger, na kraju poručuje: “Moramo skušiti hrabrost! Priroda nam toliko toga daruje – svojim bojama i cvijećem. To mi godi, ne samo meni, nego svimat!”