Malborghetto – bajka u zbilji

 

U srcu Val Canalea, nekoliko kilometara od Austrije i Slovenije, nalazi se Malborghetto koji se među tolikim svojim ljepotama diči jedinstvenom atrakcijom nastaloj prema dječjoj bajci…

 

Autor: Marcus Perwanger

 

malborgheto-kuća

 

Kroz prozore lijepe kućice u gorskom selu odjekne plačni glas:

“Neću u krevet, neman je ispod popluna!”

“Ne govori gluposti Luigino”odgovori mama. “Ništa nije u tvojoj postelji. Spavaj, budi dobar”.

Luigino nije lagao. Čudovište Poplunko postoji, Luigino to dobro zna.

 

Tko hoće čitati bajku o čudovištu POPLUNKU, ne mora gledari slikovnicua, nego zidove jedne ulice u centru. Uporaba stare tehnike freske – daljnje je slikarsko obilježje ovoga djela. Boju nanose na vlažnu podlogu.  upija se u žbuku, otpornu  na vodu i na vremenske uvjete.

Lijep izazov u koji se upustila Marina Giotti, obrtnica i slikarica iz Friulija koja je fresku izvela prema priči ilustratora Pietra Nicolaucicha, a osobito je taj izazov prihvatila cijelo naselje koje s guštom sudjeluje i daje maha mašti  u tijeku toga kulturno-estetskoga preporoda.

Mjesto gdje se susreću svi ti izrazi je  Casa Oberrichter iz 15. stoljeća. U prizemlju je obrtnička radionica, za rad i izložbe te razne kreativne tečajeve za mještane, njihove prijatelje i sve zaintresirane.

malborgheto-marinagiotti

 

MARINA GIOITTI, slikarica freske kaže: “Prava snaga tih mojih projekata je mogućnost spojiti ih uz kulturalni rad koji se tako širi kao kamen bačen na vodu… uz divne rezultate… i estetske rezultate i suživot. Htjela bih da se to nastavi… Rad smo obavili, knjiga je na zidu, a to je i  heiliges Grab, jedna vrsta kazališta iz 18. stoljeća koje se prikazuje u crkvi u uskrsno doba.

Cijelo je to selo u ormaru, velik je to ormar, a u njemu su drvene figure… 150 figura, rad svih tih osoba kroz to dugo vrijeme. Svi smo tu, selo Malborghetto, sve te osobe; svi smo statisti, ne zna to svatkò, ali mi znamo.” Crvena je nit tijeka vremena i znak zadovoljnoga kreativnoga pristupa, inkubator ideja jedne obitelji koja se posvetila umjetnosti u  svim njezinim oblicima.

 

pietronicolauchic

 

PIETRO NICOLAUCICH, slikar i autor bajka: “Taj je Poplunko nastao u igri, parlavo con una ragazza. Navrla je tada ta naša igra riječi, je li Poplunko čudovište iz popluna ili neman grozna i tada mi je sinula ideja, navrla mi je priča, a sutradan sam je zapisao  i ilustrirao sam joj.

Odrastanje ne ovome mjestu daje mi izvore  ideja, potaknulo je silno bogatu maštu kojoj se stalno vraćam za sve što pišem i crtam. Nije isključeno da bajkovitost mašte  može doista postojati, nije samo plod naše mašte, nego zbilja postoji. Proživio sam djetinjstvo koje izlažem u svojim knjigama i na svojim slikama i sve dugujem ovome mjestu. Dakle, postoji trag moje mašte, ovdje je i još postoji. Živa svjedočanstva kulturalne sadašnjosti u suglasju uz niz dokaza iz prošlosti Palače koja je danas Etnografski muzej zajednice Canal del Ferro – Val Canale.”

Dvorane su posvećene svakodnevici u dolini (Valle), povijesti Palače, geologiji,  paleontologiji i pretpovijesti.

To je bujan suživot tradicije i budućnosti sred nijemih gora punih staza koje vode na zanosna mjesta.

…Luigino pogleda ispod pokrivača, izuje čarapu,

navuče topli poplun do brade, zaželi Vuku laku noć ,

nasmiješen uzdahne i zaspi kako još nikada nije,

snivajući pustolovine o čudovištima, šumama, jezerima i lavinama.