Ljutomer – kasački centar već 140 godina

 

Konji su od davnina usko vezni uz čovjeka. Velike i snažne životinje za ljude su oduvijek bile simbol moći. A kada su konji ukroćeni, počeli su se koristiti kao radne, zaprežne, teretne, jahaće i sportske životinje. Prlekija, prije svega Ljutomer i okolica, bilo je jedno od značajnijih uzgojnih područja u Štajerskoj u Austrougarskoj monarhiji, stoga se Prlekija smatra i zipkom ljutomerskog kasača. Prije 140 godina, ujesen 1874 godine u ovim krajevima, organizirane su prve konjske utrke u Sloveniji, a to je bilo samo nekoliko mjeseci iza osnivanja kasačkog kluba. Slovenski kasački klub osnovan je 1875. godine, samo godinu dana iza bečkog.

 

Autor: Robert Bogataj

Snimatelj: Boris Poropat

 

kasač2

 

Nepregledne ravnice, okružene brdima na kojima caruju vinogradi, područje Ljutomera, Cvena, Veržeja, Bunčana i Ključarovaca, odavno je usko povezano s konjima i vinom. U tim je krajevima uzgoj konja započeo još prije tristotinjak godina. Prvi pisani izvori o dobrim konjima, koje su ovdje uzgajali, sežu u 1788. godinu. Nije nimalo čudno što Ljutomer u svom gradskom grbu ima jednorogog konja. Za rad na prostranim poljima i u vinogradima seljaci su trebali brze, iskričave i izdržljive konje. Oni su za radnih dana radili na njivama, a nedjeljom bi odmjeravali snagu na utrkama. Rad je zapravo bio njihov trening. To je jedinstveni primjer u Europi da su seljaci bili uzgajivači ljutomerskih kasača.

mag. JANEZ SLAVIČ, predsjednik kasačkog kluba Ljutomer govori o prvim utrakama: “Na prvim su se utrkama nadmetali na seoskoj cesti od križa na Lokavskom polju, dakle na Radgonskoj cesti, do Globetkinog mosta kod Ljutomera, na pruzi, dugoj 2000 sežnjeva. I to je bio početak prvih kasačkih utrka, druge su već bile na Cvenu kod Ljutomera, i to na pašnjacima na Moti kod Cvena.”

kasac-ljutomerski1

 

Godinu dana kasnije registrirano je Društvo za utrke s kobilama u kasu u Ljutomeru i počelo se planski raditi i trenirati konje. Obitelj Slavič povezana je s ljutomerskim kasačem već više od 100 godina. Sinovi Marka Slaviča četvrta su generacija uzgajivača i natjecatelja.

MARKO SLAVIČ, uzgajivač i natjecatelj kaže: “Kod nas je prijelomna bila 1962. godina, kada je otac u Turnišču kupio kobilu s  imenom Distinto. Ta je kobila bila od svih daleko najuspješnija plemenska kobila i od nje potječe i ljutomerski kasač.” Ljutomerski kasač ima status tradicionalne pasmine, dakle izvorno strane pasmine, koja se prilagodila na podneblje i druge prilike u Sloveniji. U svojoj krvi ima najmanje četiri generacije, koje su rođene odnosno uzgojene u Ljutomeru.

 

muzej-ljutomerski-kasač

 

Živahan je, plemenit, povodljiv i u njemu ima i malo arapskog konja, priča nam MARKO SLAVIČ: “Ljutomerski kasač ima vitko tijelo i izuzetno je brz, a kod ljutomerskog kasača najznačajniji je njegov prirođeni hod. U danom trenutku naime  ima sve četiri noge u zraku, odnosno kažu da u najmanju ruku trči dijagonalno.” Prema rodovničkim knjigama u Sloveniji ima oko 350 ljutomerskih kasača, a u nekadašnjoj Jugoslaviji, Austriji, Italiji i u Švedskoj još jednom toliko. Na žalost,  ljutomerskih kasača danas ima sve manje, jer se broj kod kuće uzgojenih plemenskih konja smanjuje, a dio tradicije, što su je njegovale generacije, nalazi se u Muzeju ljutomerskog kasača, otvorenom 2012. godine. U muzeju je prikupljeno više od 7000 dokumenata – od fotografija do pokala.

 

 

kasač -janez slavič02

 

JANEZ SLAVIČ, predsjednik kasačkog kluba Ljutomer ističe:”Imamo i prvu knjigu rodovnika iz 1897.godine. To je prva knjiga rodovnika u Austrougarskoj monarhiji u koju je upisano 80 konja sa područja današnje Slovenije, zajedno s poznatim roditeljima. ” Riječ je o prvim zapisima rodovnika o životinjama. U muzeju se mogu razgledati i kombinezoni kasača, medalje i prva  drvena kolica za utrke iz 19. stoljeća, s kojima su se natjecali na prvim utrkama. Uzgoj kasača je slovenska kulturna baština i također značajna gospodarska djelatnost. Jer konji su obilježili čovjeka, Slovenca i također Prleka.