Trilj u sjeni Jadranske obale

 

More, sunčanje i kupanje, prve su asocijacije na spomen Dalmacije. Manje poznat, ali ništa manje očaravajući, prostor je Dalmatinske zagore koja je bogata prirodnim ljepotama, kulturnim znamenitostima, arheološkim nalazima… Sve se više razmišlja kako povezati ta dva prostora. Posjetili smo grad Trilj, koji je tek trideset kilometara udaljen od Splita na prometnom pravcu koji povezuje jadransko priobalje s unutrašnjošću. Grad je nastao na mjestu najpovoljnijeg prijelaza preko rijeke Cetine, kojim cesta vodi dalje u unutrašnjost. Uz rijeku se razvilo središte grada s 5000 stanovnika. Broj posjetitelja stalno raste, no u Trilju on iznosi oko, skromnih, 10 000 na godinu. Stoga u Hrvatskoj turističkoj zajednici nastoje goste s obale bolje upoznati s ljepotama Dalmatinske zagore.

 

Autorica: Željkica Lozo

Snimatelj: Damir Bednjanec

 

trilj3

Trilj na rubu Cetinskog polja, ispod obronaka planine Kamešnice jedan je od najočuvanijih naseljenih prirodnih rezervata na svijetu. Uvjeti idealni za aktivni odmor, privlače dosta posjetitelja.

Obitelj Klarić bavi se ugostiteljstvom više od pola stoljeća. Njihovo iskustvo svjedoči da stranci ovdje nisu novost, samo gosti mijenjaju navike i želje.

ŠIME KLARIĆ o gostima kaže: ˝Ono što najviše vole je ta nedirnuta priroda, koja nije oplemenjena, a koja se nalazi u civiliziranom dijelu Europe. Nedirnuta priroda idealna je za ture bicikliranja, trekinga. Kanjon Cetine s mogućnostima najkvalitetnijeg raftinga, kajakinga i kanuinga u Europi, gdje od travnja do rujna možete u kratkim rukavima voziti kanue u kanjonu.˝

Uz prirodne ljepote, triljski je kraj bogat arheološkim nalazištima iz različitih povijesnih razdoblja. Oni svjedoče o kontinuitetu življenja na ovim prostorima od ilirskih Delmata i Rimljana. Jedan od najvrednijih nalaza, gotovo je u potpunosti sačuvan: Rimski vojni logor Tilurium za šest tisuća vojnika VII. Legije. Podignut je iznad grada u naselju Gardun. O tome već više od stotinu godina svjedoče nadgrobni spomenici vojnika. Znanstvena istraživanja traju tek šesnaest  godina.

Dr. sc. DOMAGOJ TONČINIĆ, s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ističe:˝Riječ je o jednom od dva rimska logora u rimskoj provinciji Dalmaciji i u međuvremenu raspolažemo s brojnim nalazima rimske arhitekture počev od cisterne preko podnog mozaika do rimskih vojnih spavaonica pred kojima stojimo. Mjesto je označeno info pločama na kojima piše nekoliko jezika, što se ovdje istražuje i što je dokumentirano, tako da posjetitelji mogu doći sami i obići iskopine.˝

Trilj2a

Poznati su i ovdašnji srednjovjekovni plemićki gradovi – utvrde. Ona imenom Nutjak za obranu od Turaka izgrađena je u 15 stoljeću, na samom ulazu Cetine u divlji kanjon. Stoljeće mlađa utvrda Čačvina, izgrađena je na litici iznad rimske ceste.

Brojni su i nalazi srednjovjekovnog nakita pronađenog na području staroga groblja u Trilju.
Od antičkog Pons Tilurija, spomeničku i kulturnu baštinu teško je pobrojiti. Oko nje kroje se planovi vezani uz razvoj turizma. Primjerice projekt Antičkih cesta kojim se planira podsjetiti na nekadašnju važnost ovoga kraja.

Plodna dolina bogata žitaricama nekoliko kilometara dalje od grada vodi do rijeke Grab. Na njezinu je toku 6 starih mlinova. Najstariji – Grabske mlinice, star je 6 stotina godina. Sačuvan je u izvornom obliku, a njegov kameni žrvanj nakon svih stoljeća pokreće se hitrošću mladića.

O tome kako se nekad radilo u mlinu govori i MLADEN SAMARDŽIĆ:˝Prije su ljudi dolazili s konjima, magarcima, karovima. Ovo su bili prvi stari zanati. Dok nije bilo struje, onda je ovo bio pogon pa su si ljudi olakšali, bilo im je lakše mljeti. Danas ih je ovo vrijeme pregazilo, dolazi nova tehnologija, ali oni su još u funkciji.˝

Hranu pripremljenu na tradicionalni način, vrijeme nije pregazilo. Najčešće se traže specijaliteti iz Cetine: ribe, rakovi i žabe. Mještani se sjećaju da su ih 60-ih godina prošlog stoljeća jednom na tjedan zrakoplovom otpremali čak do stolova pariških restorana.

grabske-mlinice2

Omiljena su i jela ispod peke – željeznog ili glinenog zvona. To je način pripreme hrane očuvan još iz Ilirskih vremena. Posebice kruh od domaćega žita. Nekoliko razvojačenih hrvatskih branitelja revitaliziralo je tradiciju i na ognjištu osiguralo kruh za sebe i svoje obitelji. Receptura je izvorna pa u šali vole reći da prave kruh na biblijski način.

MATE LJUBIČIĆ iz Braniteljska zadruge ˝Završće˝ za kruh kaže: ˝Kruh se satoji od brašna, vode, ulje, sol, prirodno kako ga je Bog dao. Težak je 3kg.˝

Poput zelene oaze u kršu, Dalmatinska zagora privlači svježinom. Njezina očuvana izvornost, u svijetu koji se sve brže unificira, adut je za vrijeme koje tek dolazi.