Droplja – mađarska ptica godine

 

Droplja (Otis tarda) najveća je ptica Europe koja može letjeti i simbol pustare. U većini zemalja zapadne Europe izumrla je. Ove je godine u Mađarskoj izabrana za Pticu godine kako bi pozornost stanovništva usmjerili na ovu pojačano zaštićenu vrstu, čija je pojedinačna odštetna cijena milijun forinti.

 

Autorica: Zsuzsa Sári

Snimatelji:  Antal Széll, László Szögi

 

bustard3

 

Početkom 20. stoljeća u Karpatskom bazenu je još živjela povezana populacija droplji, ali do danas su s mnogih mjesta nestale, ili žive svoje posljednje dane.

ANTAL SZÉLL, nadzornik Nacionalnog parka Körös-Maros, kaže: “Osamdesetih godina se  populacija spustila ispod tisuću jedinki dok ih je početkom prošlog stoljeća bilo oko 13 tisuća. To je strahovito mali broj. Razlozi tomu su mnogobrojni ” Antal Széll nadzornik je zaštićenog područja prirode u rezervatu za droplje u Dévaványa-i. Sa svojim suradnicima godinama radi na tome da povećanje brojnog stanja droplji bude osigurano. Kao fotograf i filmski snimatelj ovjekovječuje trenutke iz života ove neobične ptičje vrste kakvima se malo tko može hvaliti.

 

bustard2

 

Udvaranje mužjaka, šepurenje, ove godine je zbog kratke i blage zime rano prošlo. Nesilice za gniježđenje najčešće odabiru ledine s visokom travom, lucerku i jesensku pšenicu. Osnovna zadaća rezervata je spašavanje nasada droplji koje žive u divljini jer mnogima prijete opasnosti od poljoprivrednih radova. Gazde su u okviru programa gospodarenja zemljom i okolišem Europske unije danas već dobivaju potporu da bi dropljama stvorili odgovarajući životni prostor.

Jaja koja bi u prirodnom okružju propala zbog košnje i uporabe kemijskih sredstava, suradnici rezervata stavljaju u inkubatore, kaže SZÉLL i dodaje: “Ima toliko bojažljivih nesilica koje odmah uzlete i napuštaju gnijezdo ako im se približi neki poljoprivredni stroj. Ove nasade, ali samo ove, prenesemo  u Dévaványa u inkubatorsku i uzgojnu stanicu. ”

 

bustard4

Između čovjeka njegovatelja i ptića razvija se jako prisna veza. To traje do kolovoza i rujna kada ptice izlaze na slobodu, na ogledni prostor zaštite dropljikoji je golemi, ograđeni prostor od 400 hektara, na kojem ograda ne samo nad zemljom nego i ispod čuva ptice. Tako lisice, jazavci ili drugi grabežljivci ne mogu prokopati prolaz u zaštićeni prostor. Stručnjaci s pažnjom prate i to kako ptice o kojima su se brinuli nalaze put do svojih srodnika u slobodi.

SZÉLL, pojašnjava uvjete u zimskoj sezoni: “Kada oko listopada ukinemo danonoćno  čuvanje i ptići su već upućeni sami na sebe, imaju na raspolaganju za njih posijanu repicu i lucerku i vide u blizini divlje ptice, a i one vide njih, jednog jutra se dogodi da se dvije skupine nađu zajedno. Kako se droplja odgojena po čovjeku mora ponašati „dropljanski” kasnije će, iz dana u dan, naučiti od divljih ptica.

Zainteresirane za živi svijet pustara kod Dévaványa i Ecsega dočekuje Centar za posjetitelje u Réhely-u. Odatle počinje poučna staza od kilometar i pol na kojoj posjetitelji mogu upoznati biološke i zoološke vrijednosti područja. Suradnici Nacionalnog  parka Körös-Maros i krdo sivih goveda i bivola drže radi održavanja i njegovanja staništa, osiguravajući izvrsne uvjete za spašavanje populacije droplji koje su i na svjetskoj razini ugrožene.