Dobrodošli u Radošić – na još jednu Bikijadu

 

Turistička ponuda u Dalmaciji sve više se širi i u unutrašnjost, na kontinent u brdoviti kraj koji također osvaja svojim šarmom. Tako otprilike pola sata vožnje od Kaštela u brdima nalazi se selo Radošić. Ondje se živi jednim sasvim drukčijim životom. Obitelji se bave poljoprivredom, drže se domaće životinje poput krava i kokoši. A zahvaljujući grupi entuzijasta održala se i domaća pasmina bikova koji se posebice cijene. Drži ih se gotovo kako kućne ljubimce, jer s njima se više ne ide u polje da se nešto radi već su postali ponos obitelji, posebice onda kad pobjede na seoskim igrama u Škopljancima, na sve popularnijoj bikijadi.

 

Autorica: Zrinka Krešo

Snimatelj: Damir Bednjanec

 

Bik Kitonja1a

 

Ojkavica je grleno pjevanje po kojemu je čuvena glazbena tradicija Dalmatinske zagore, a govori o kraju, ljudima i običajima. No, ova je pjesma posvećena životinji: ˝Radošić je jedno selo malo po bikovin´ čuveno postalo!˝. Uistinu, bik je posljednjih godina zaštitni znak ovih sela u brdima nadomak jadranske obale. Samo u Radošić u proljeće dođe na tisuće posjetitelja. Jer to je doba za Bikijadu. Priča je stara i duboko ukorijenjena u tradiciju. Bik je ovdje blago koje se čuva i njeguje…

ŽELJKO KONSA o tom blagu kaže: ˝Ovo je domaći bik, nije križani bik. Ova vrsta većinom izumire. Tu je negdje težak do 850 kilograma.˝

 

 

Ovaj četverogodišnjak smatra se još mladim. Zove se Kobra. Iako tako golem djeluje zastrašujuće, vlasnik tvrdi da je vrlo pitom i poslušan. Često zajedno izlaze na polje. Takvoj životinji treba što više kretanja da razvije mišiće. Jer, trebat  će mu na Bikijadi. Hoće li hrabro uzdići rogove ili sramno podviti rep, ovisi samo o njemu…

Nekoliko obitelji Konsa u Bogdanovićima naraštajima uzgaja bikove. Zdavko Konsa ih ima tri…. Bikove počne pripremati nekoliko mjeseci prije proljetnih opasnih susreta. Trčanje je obvezni dio treninga. Pritom treba paziti da dva bika ne budu istodobno u polju, jer bi moglo doći do neželjenih sukoba prije vremena. To je jednostavno zov prirode.

 

bikijada1a

 

ZDRAVKO KONSA ističe: ˝Kad idem u Radošić, volio bih odnijeti prvo mjesto. Nema ni auta ni stana ni kuće koju bih volio imati kao dan kad pobijedim i osvojim to prvo mjesto. Ne držim ga za novce, nego ga držim za svoj gušt. Volim čuti da je pobijedio i da si najjači. I to je to.˝

Pobjednici i gubitnici lako se prepoznaju – strašljivac će odmah podviti rep i pobjeći. Kako bi se održao duh starinske igre, a izbjegle ozljede, danas se bikovima tupe rogovi…

Bikijadu je oživjela prije dvadesetak godina obitelj Škopljanac. Otad se održava redovito zadnje nedjelje u svibnju. Uz samo natjecanje posjetitelje privlači i muzej posvećen biku.

 

 

MARKO ŠKOPLJANAC pojašnjava: ˝Bik je bio simbol snage i može se reći bogatstva. Na kraju krajeva i potrebe. Zato što se s bikovima moglo i orati i bili su za oplodnju krava. Kuća mora opstati ako ima bika u kući.˝

 

selo1a

 

Radošić je udaljen samo četrdesetak minuta od Splita, ali je dugo bio poprilično pust. Stoga su stanovnici odlučili sami prezentirati svoju baštinu. Marko je, recimo,  zadužen za etnozbirku i  ˝ojkanje˝.

Na redu su novi projekti vezani za očuvanje prirode i narodne običaje. A Bikijada se već potvrdila kao zaštitni znak ovoga kraja. Tako su čak i protivnici klasične koride mogli doznati da je ova u Radošiću – i za bikove i za ljude –ipak samo igra.