Pravi Tirolci iz Hrvatske Kostajnice

 

Prva dionica Unske pruge, prometne žile kucavice koja je spajala sjeverne i južne pokrajine Austro-Ugarskog carstva, puštena je u promet 1882. godine. Prolazeći kroz Hrvatsku Kostajnicu, učinila je je taj grad prometnim, gospodarskim i kulturnim pograničnim središtem sa svim značajkama turističke rivijere na rijeci, koja je dugo vremena bila dostojna zamjena za more. No pruga ovdje nije bila prva značajna prometnica. Prije nje bile su granitne ceste i tuneli. Uz carske inženjere dolazili su i stručni graditelji, ponajviše Tirolci. Kad je posao bio gotov, mnogi su se od njih mogli vratiti u rodni kraj. Ali, nisu. Jer im se u novoj domovini svidjelo, a starosjedioci su toplo prihvatili njihovo umijeće u stočarstvu, voćarstvu, ratarstvu. Tako su postali značajan zamašnjak razvoja toga kraja. Ta se veza živo osjeti i danas.

 

Autorica: Daria Marjanović

Snimatelj: Damir Bednjanec

 

Tirol2

 

Pogled s brda Djed na Hrvatsku Kostajnicu: s one strane rijeke Une je Bosna. Oduvijek je ovdje bila razmeđa sjevera i juga – za Austrougarskog carstva glavna pruga željeznice, a prije toga stjecište kamenih putova.

Božica Živković ide k majci cestom zvanom Apanovac, koju su kocku po kocku na koljenima slagali njezini preci. Po njima je kraj dobio ime Tirol.

Potkraj 19. stoljeća stigao je ovamo u bijegu pred kugom pradjed Franz Peer sa ženom Mariom i 9 sinova. Unuk im Hinko bio je otac gospođe Cicilije, koja je danas posljednji izravni izdanak obitelji u zaselku s tridesetak duša. Preci iz sela Kurtač kraj Bozena donijeli su radne i životne navike južnog Tirola: šikaru su pretvarali u plodnu zemlju, uzgajali blago, trgovali.

CICILIJA PEER kaže: “Jako sam vesela od malih nogu, kako sam se rodila, da smo uvijek najljepšu kuću imali, najljepše voće smo imali. Tu su sve vinogradi bili kad su Tirolci došli.”

Tirol4

Tu im se pružao pogled kao u rodnom kraju… Na onom brežuljku ljetnikovac gospođe Böm, a onda redom imanja obitelji Kres, Toner, Sepl…  Peerovi još čuvaju ostatke prve kuće.

Rođaci su se opet razbježali. Bratić u Forarlbergu najbudnije prati lozu koja se danas proteže na 55 obitelji.

BOŽICA ŽIVKOVIĆ se nada: “Navodno da postoji ta kuća u Južnom Tirolu gdje je još mamina sestrična navodno živa – teta Frida. Kad bih imala mogućnosti voljela bih otići tamo, da vidim.”

Susjedno naselje, nazvano Mađari. Tu svi poznaju bicikl i modni stil gospođe Jasminke.

Još kao mlada “šnajderica” zavoljela je dindrlice. Ima ih bar 50. Modele smišlja popoznatom uzorku, a omiljeni joj je motiv runolist. Sašila je i “fertune” za kćeri, haljinice sa “širclom” za unuku.

JASMINKA SAFTIĆ otkriva: „I dan danas stari Kostajničanci kažu za modle za kolače šteheri. Pa za muški kaput debeli, topli loden – pa tako eto.”

Tirol5

U kući bliže središtu grada, gospođa Jelica upravo je ispekla išlere. I kolači ovdje nose ponešto iskrivljena germanska imena. Krancli, kifli, štangli i vanrli… sasvim lijepo pristaju uz kostajničke topove. Domaća se kuhinja dugo oslanjala na prvorazredno tirolsko žito i voće.

JELICA PAVELIĆ se sjeća najranijeg djetinjstva: “Išli smo u Tirol po te trešnje i tad sam se valjda prvi put i prtljala po drvetu i penjala. I znam da smo pune košare nosili kući tih prekrasnih trešanja iz Tirola.”

Knjige iz starog kredenca svjedoče o dugoj povijesti Kostajnice kao gostoljubivog srca Europe u malom. Živjeli su tu Slovenci, Talijani, pamti se i švicarsko prezime Vanderšpil. Nakon 5-6 naraštaja ostalo je jedva 10 % starosjedilaca. I zato je važno: kad gradom prošeću praunuci gospođe Peer, svi znaju da su to – Tirolci.