Hrvatski antimuzej

 

 Trokut1

Vladimir Dodig Trokut svoju je neobičnu zbirku još 1976. oporučno ostavio hrvatskomu narodu. Za njegov Antimuzej otad se traži prikladan prostor. Ovo je njegov posljednji apel za to, jer je inače prisljen djelovati ilegalno, jer samo djelić svoga iznimno vrijednog fundusa izlaže u vlastitom stanu. Pribjegao je praksi korištenja stvaralačkoga i životnog prostora kao muzeja i mjesta susreta.

VLADIMIR DODIG – TROKUT pojašnjava svoju namjeru: “Sama ideja je Ilegalis koja objedinjuje nekoliko muzeoloških praksa, a svaki ambijent po sebi je jedna priozvodna muzejska ćelija unutar posoblja i cjelovitog prostora u kojem interveniram.”

Ima uglednih muzeologa koji kontinuirano prate Trokutov cjeloživotni projekt, nastojeći poduprijeti njegovo uključivanje u sustav hrvatske muzejske mreže i tako mu dati zasluženu stručnu potporu, društvenu relevantnost, opravdanje i verifikaciju.

Među njima je dr. TOMISLAV ŠOLA, koji ovaj projekt živo zagovara: “Riječ je o izlaganju ili korištenju predmeta koji su sekundarne kvalitete, recimo to tako..ali su u biti stvarni kontekst života i vremena o kojem želimo nešto reći u muzejima. On je to prije 30 godina shvatio i prvi se našao na onim famoznim hrpama krupnog otpada.”

Nakon izgona iz jednog prostora koji mu je prije dan u Zagrebu, Antimuzej je društveno marginaliziran potencijal. Neki primjeri iz tranzicijskih zemalja dokazuju kako se uz društveno razumijevanje i angažman od sličnih kolekcija mogu napraviti zanimljivi i komercijalno uspješni projekti. Trokutu je najmanje do komercijalizacije, ali se više ne može sam brinuti o građi, pa poziva sve zainteresirane da se uključe u traženje rješenja za zbirku.