Bescarinska zona Samnaun

 

Samnaun je zabačeno selo u Engadinu u švicarskom kantonu Graubünden. Nalazi se u dolini koja graniči s Tirolom, a s mondenim tirolskim skijalištem schgl povezuje je gondola Slvretta, najveća u Alpama. No Samnaun je iz Švicarske teško dostupan. Većina turista i zaposlenika, koji žive i rade  u  bezbrojnim hotelima, dolazi cestom iz Austrije i Južnoga Tirola. Jedan je od razloga za dolazak posjetitelja i taj što je riječ o bescarinskoj zoni. 

 

Autor: Martin Hanni

Snimatelj: Agostino Fuscaldo

 

Samnaun3Povjesničar ARTHUR JENAL ovako počinje priču: “Mi smo valjda jedini Švicarci koji govore tirolski dijalekt.”

Njegovo selo u srcu Alpa ima samo 800 stalnih stanovnika, a uz njih su tisuće turista. Brda i državne granice pretvorili su Samnaun u brdski otok. Povjesničar znade zašto: “Ovo područje nije bilo naseljeno iz doline, ne iz Tirola, nego iz Engadina, iz brda…”

Zbog geografskoga je položaja Samnaun je stoljećima bio nedostupan. Već je punih 120 godina tu  bescarinska zona: jeftina kupnja, zdrav zrak i povoljno gorivo.

Predsjednik općine HANS KLEINSTEIN kaže: “Teško je reći da smo jeftini, jer Švicarska danas zbog svog jakoga franka slovi kao vrlo skupa.”

 

Samnaun5

Alpski otok ima puno lica i priča neobične priče ovog neobičnog područja. U stražnjem dijelu doline poslovi cvjetaju, posebice u hotelima. No uz tu dobit u posljednjih 200 godina uočavamo i  težak gubitak: mještani su uglavnom odbacili svoj retoromanski jezik, a preuzeli tirolski dijalekt.

Povjesničar JENAL ima objašnjenje i za to: “To je zbog vjere: naime, 1829. u novijem valu reformacije, Samnaun je ostao katolički, a retoromanski je Engadin reformiran.”

Općina  i škola se nalaze u prednjem dijelu doline. Djeca iz povijesti uče o patuljcima iz Samnauna,  toj doslovce malenoj grupi u svakom smislu riječi, koja je tu živjela 1890. godine. Prema riječima povjesničara: “Ti  patuljci nisu bili nakazni. Bili su majušni… Moglo bi se reći bonsai-ljudi… Maleni, ali skladne građe.” Znanstvenici su istražili  fenomen: genski je defekt blokirao  hormon rasta tih patuljak koji su se  dobro uklapali u svijet ljudi normalna rasta.

 

Samnaun1

Ali vratimo se u naše doba: Samnaun je sad pun stranih radnika i radnica. Među njima je Tirolka  SARA MOSNA, kozmetičarka, koja radi u wellness centru i u sezoni živi u dolini. Ona kaže: “Ovdje kao da smo odsječeni, ali se osjećamo kao kod  kuće jer se govori naš tirolski dijalekt. Svi sve poznajemo, kao u nekoj velikoj obitelji…”

U  Samnaunu ima i dosta radnika putnika, kao što su Silvana, Katarina i Sonia iz Vinschgaua. One  nakon posla svaki dan idu kući. Malobrojni stalni stanovnici Samnauna uglavnom ekonomski ovise o  posjetiteljima izvana. Brojčano su odavno manjina u vlastitoj kući. 

Predsjednik općine KLEINSTEIN ovako računa: “Zimi, u sezoni, ima oko 1.100 prijelaza granice! Čak 200 do 300 na dan. To je radna snaga iz  južnoga Tirola.” A za turiste je Samnaun pravi El Dorado iz bajke – skijališe u bescarinskoj zoni, u brdima među kojima su nekoć živjeli patuljci…