Dani sarvaške šljive zvane hungarikum

 

Predstavljanje i prenošenje mjesnih tradicija na Sarvaškom danu šljive dobiva sve više pozornosti među pokolnicima mađarskih tradicionalnih vrijednosti. Ovdje se ne priprema samo osobiti pekmez u kotlu, nego u skladu sa starim navadama, mještani iz bakine knjige recepata pripreme sve što god se od šljive može: okruglice sa šljivama, suhe šljive, sirupe i sokove, jela od mesa s umakom od šljiva i niz drugih specijaliteta.

 

Autorica: Zsuzsa Sári

Snimatelj: Zoltán Kajtsa

 

Day of plums4

Premda im vrijeme uopće nije bilo naklonjeno, posjetitelji nisu izgubili volju da kušaju pekmeze od šljiva koje su pripremili lokalni proizvođaci. Vašarski ugođaj još atraktivnijim je učinio nastup spretnih hodača na štulama.

U ovom kraju još i danas čuvaju prastare tradicije kuhanja pekmeza. U bakrenom kotlu kuhan pekmez već i zbog male količine bakra koja se oslobađa tijekom ključanja ima dobar učinak na organizam. Naravno, ovdje svatko zna kakav je dobar pekmez od šljive.

GYULÁNÉ GÓZON tvrdi: “Ako se kuha po domaći ne dodaje se šećer, niti išta drugo, samo šljiva onakva kakva je. Zajedno s ljuskom, očišćena od koštica. Prije nekoliko godina sam i sama skuhala dva kotla, trajalo je sve do 11 sati navečer.”

U sezoni kuhanja valja duge sate prestajati pokraj kotla. Individualni proizvođač PÁL JURÁK pokazuje: “U ovom kotlu je oko 60-62 kilograma šljiva. Budući da je ova godina bila jako povoljna u voću je nizak sadržaj vode, stoga je vrijeme kuhanja pekmeza 7-8 sati.”

Day of plums2

Od cijele te količine na kraju će ostati jedna trećina, nastat će od nje 30  staklenki pekmeza, kaže Pál. I dodaje: Sada, kad smo na početku, još se mora raditi objema rukama. Jednom treba pritiskati mješalicu nadolje, a drugom usmjeravati da prođe svakim dijelom kotla, da nam se pekmez ne bi zapekao.

Organizatori su i ove godine oglasili natjecanje u pripremi slastica sa šljivama. Primjerice za ovu, koja se može pripremiti u trenu, potrebno je samo brašno, šećer, mlijeko, pekmez od šljive, soda bikarbona i jaje.

Gradonačelnik MIHÁLY BABÁK podsjeća: “Prije 16 godina smo promislili i zaključili da je ovdašnjim ljudima šljiva bila jako važna namirnica i voće. Uzgajali su više vrsta. Mjesni svećenik i pedagog Sámuel Tessedik u XIX. stoljeću je rekao da ne treba jesti samo meso i kruh, nego treba proizvoditi i voće i povrće, pri čemu je važan element bila šljiva. Od nje su spravljali kiselu juhu, sušili je i stavljali u mnoga jela – slastice i okruglice, da ne govorimo o finoj rakiji. U nekadašnja vremena nisu postojala sredstva za pranje zuba, pa je jutarnje ispiranje usta s dva mililitra rakije osiguravalo higijenu.”

Većina sudionika vašara voće za raznovrsnu uporabu dobiva iz vlastitih nasada šljiva. ISTVÁN BODNÁR jedan je od autohtonih proizvođača, koji to potvrđuje: “Tri stotine stabala, nije veliki nasad, računa se kao mali. Ali u obiteljskom poduzetništvu zadaje posve dovoljno posla. Ove godine je bio dobar urod, doista je bio golem. Prije tri dana sam bio vani u voćnjaku, zemlja je plava od šljiva. Ali to će, nažalost, biti dobro samo za trop.”

Starinskim se postupkom sušene šljive, na čijem se pakiranju kao zaštitini znak nalazi grb grada Szarvasa,  5 do 7 dana suše na suncu.

Day of plums1

ISTVÁN BODNÁR otkriva: “Postoje peći za sušenje, odnosno kuće za sušenje koje se lože zidanim pećima. Želio bih sagraditi jednu jer sam po struci baš graditelj peći, ali kod kuće još nisam stigao, samo kod drugih. Mi još sušimo na suncu. Što se voće dulje suši, unutar izvjesne granice, to će mu okus biti bolji. Brzo sušenje pomoću strojeva nekako mu oduzima više snage, gubi više od arome. Od toga nema neke velike novčane koristi. Za to bi bilo potrebno mnogo više stabala, barem tisuću, da ne bi bilo samo posla s njim nego i toliko koristi da bi se vrijedilo s tim baviti. Ali vrijedi i ovako jer proizvode možemo dati obitelji. Sada pravimo vinski ocat od šljiva. On se koristi isto kao i bilo koji drugi, samo to je blaži ocat za salatu pogodan za one koji imaju osjetljiviji želudac.”

Na festivalu su kuhali i gosti iz talijanskog grada pobratima Bucina. Naime, u Toscani također imaju veliku tradiciju pripremanja jela sa šljivama. STEFANO FERRARI, voditelj Kulturne zaklade iz Bucina, kaže: “Kod nas u Toscani šljivu – barem što se najraširenijih navika tiče – konzumiraju poglavito uz jela od svinjskog mesa. Meso može biti pečeno ili kuhano, a šljiva ide uz njega. Mislim da je sarvaška šljiva mnogo slađa. Naravno, šljiva je ista, jednako izgleda, čak i njena boja: ima tamnijih i svjetlijih. Ali smatram da je ovdašnja, sarvaška, nešto bolja nego kod nas kod kuće.”

Premda su posjetitelji Dana šljiva i u kiši ustrajali, zbor Luther’s Roses iz Otemploma prizivao je nebesku pomoć da bi barem na završni dan festivala zasjalo sunce. I zasjalo je.