Božićni običaji Hrvatske Kostajnice

 

Rijeka Una oduvijek dijeli Hrvatsku Kostajnicu od susjedne Bosne. Za Turaka Vojna granica, bila je dio Ilirskih pokrajina kad je Napoleon dobio taj dio Austrije 1809. – središte trgovačkog prometa od Soluna do Trsta, poslovno i kulturno središte. Razvijeni grad bio je poznat po povrtlarstvu, voćarstvu i vinogradarstvu.  Sjećanja na to dalekog sretnije i bogatije vrijeme i danas drži na životu tanki građanski sloj. Prilika za to su i blagdani, kad se prepričavaju ovakve priče: u  zgrebačkom Etnografskom muzeju u čuva se primjerak kruščića litnjaka iz 1926. za kojega se točno se zna čiji je – darovala ga je supruga šumskog upravitelja. Dio je to duge i raznovrsne tradicije božićih običaja Hrvatske Kostajice i okolice.

 

Autorica: Daria Marjanović

Snimatelj: Damir Bednjanec

 

Kostajnica3 

S bosanske strane mosta na Uni, u Hrvatsku se Kostajnicu stiže kraj srednjovjekovne utvrde obitelji Zrinski – ravno pred crkvu sv. Antuna. Stradala u ratu, nedavno je obnovljena. Prije Božića pred njom je obično ukras – djelo ženske udruge Sokol. Unutra, zbor mladih vježba za polnoćku. Pjevaju: “Poslan bi anđel Gabrijel od Boga u grad Nazaret…”

Hoće li Bog poslati nekog anđela u njihov grad, kao Gabrijela iz stare pjesme u Nazaret? I nekim čudom zaliječiti još žive ratne rane. Na kraju Korza razrzšena župna crkva sv. Nikole, zaštićeni spomenik kulture. U susjedstvu Božićni sajam. I tu su djela članica Sokola.

Jedan općinski stan njihovo je večernje okupljalište. Tu zaborave  svakodnevne brige. Rišu, režu, lijepe, šiju, pletu – sve od recikliranog materijala – i sve što pripada mjesnom povijesnom nasljeđu.

Kostajnica1

I doma čuvaju običaje. Ponajprije u kuhinji. Gospođa Ivanka je majstorica za kostajničke pletenice od tikve misirače. Ne zna podrijetlo recepta. Ali točno zna postupak. Najbolje je još ljeti prirediti rezance. Treba pričekati da se dobro osuše na toplom zraku. “I onda se”, kaže Ivanka Lenac, “Sad na Božić nareže i skuha. I to vam mi jedemo na Badnjak kao posno jelo, kao mahune na salatu s bijelim lukom. Nijedna kostajnička obitelj stara nije bez toga.”

Isto vrijedi za litnjak. Potomak je to velike pogače na koju je moglo stati mnogo ukrasa: jaslice, zvijezda, mjesec, janje, snop žita, grožđe – sve ono što zrcali bogat trgovački i vinogradarski kraj.

Tvrdi kruščić zapravo se ne jede. “Čitav Božić, Nova godina, Tri kralja…  Sve dokad svećenik posveti kuće – to stalno stoji na stolu,” kaže Ivanka.

 

Kostajnica4

A posao čuvarica tradicije traje već 5 godina, kao odgovor na mnoge kostajničke blagdane bez najmilijih koje je odnio rat, te težak život koji je donio mir. Predsjednica udruge “Kostajnički sokol” Ida Korzo svjedoči: “Dvije godine smo imale javne radove tu. Zaposlile smo 5 žena koje su bile na zavodu za zapošljavanje dugo godina nezaposlene. Isto tako su sve članice udruge radile na tome.”

Zato se sastaju i mladi pjevači u crkvi. Žele svoj grad kakvim ga pamte običaji napredne zajednice. A znaju da se mogu uzdati samo u vlastite snage. I nadu iz nove božićne pjesme: “On dolazi da spasi nas. Pogled svoj dignite, opet vas podiže. On dolazi da spasi nas…”