Radionice Kazališta Verdi

 

Operu pišu kompozitor i libretist, a na pozornicu ih postavljaju: redatelj, pjevači, scenograf, koreograf, kostimograf, zbor i orkestar. Scenske zahtjeve libretista i kompozitora realiziraju redatelj i scenograf. Ima skromnih zahtjeva, ali i složenih,  ostvarivih samo u vrhunskim radionicama. U tršćanskome kazališteu Giuseppe Verdi od početka 20. st postoji radionica u kojoj vješti scenografi, realizatori, dekorateri, kipari, tesari,  stolari i kovači ostvaruju autorske skice i  ideje.

 

Autorica: Tamara Stanese

Snimatelji: Francseco Montenero, Luigi Piaccione

 

 

Pojam “lirska opera” odnosi se na melodramu, ili uglazbljenu dramu, tj. na primjenu instrumentale, solističke i zborne glazbe na kazališni tekst. Čarobnu opernu predstavu čine također kostimi, i koreografije, a osobito scenografije.

Od početka 20. st,  Scenografija, jedna od radionica  tršćanskogakazališta  Giuseppe Verdi, realizira snove – rezultate rada, vrhunskog umijeća i umjetničkoga senzibiliteta: slikara, stolara, kovača, tesara  i kipara.

 

GIAMPIERO FERLAN, voditelj kazališne radionice govori: “Kolega iz  Scenografije rimske Opere kaže da smo realizatori snova. Divno! Rad je pragmatičan, moramo ostvariti zamisli maketara, koji vrlo često nije iz Trsta  pa ne poznaje naše kazalištei tehnička  ograničenja, kako bi scenografija bila što bliža prvotnoj zamisli!”

Scenograf najprije zacrtava podlogu, tj određuje hoće li interpretacija biti vjerna prvotnoj zamisli… ili će se scenska sugestija samo naznačiti.

 

Ako je pozadina pozornice vješto oslikana, teško se razlikuje zbilja i mašta. Scenografove crteže prenose na platna na podu. Posebna je tehnika, jer se slika  stojećki.

Scenografkinja MARA MITRI kaže: “Naučili su me raditi stojećki, ali bitno je… nejkako drukčije stojećki. Nije lako kad ti je u ruci duga pisaljka kojoj je na kraju kist ili ugljen!”

Scenograf čini “čuda vizualne sugestije”, koja su često neprocjenjiva jer su ostvarena jednostavnom tehnologijom.

Gospodin FERLAN otkriva: “Radionica može sve. Skučen nam je metalni dio jer imamo malo mjesta, ali sad smo pred dogovorom s gradskim Teatrom  Stabile da se poslužimo  njihovim prostorijama. Bolji nam je  Odjel gradnje, ima više mjesta i učinkovitih pomagala, a  naša Scenografija može izraditi svakojake pozadine pozornice.”

Brojne su teškoće u ostvarenju scenografije: u različitim situacijama objekti moraju izdržati  težinu izvođača.

 

Scenski radnik FABRIZIO MAURO kaže: “Odmah vidimo da ti elementi  neće  izdržati 10-20 zboraša. Ali te se strukture moraju dati lako montirati, biti čvrste, ali i lagane…”

Scenograf ima masu rješenja nadahnutih estetikom, kulturom i bujnom maštom. Kakvi su dojmovi scenografa koji je “s druge strane”, ondje gdje je publika?

 

GIAMPIERO FERLAN zaključuje: “Veliko je to zadovoljstvo, ali uz njega katkada ide frustracija jer izradimo divne elemente – nedavno smo imali primjere na sceni – publika ih vidi 20-30 sekunda, diže se pozadina pozornice, vidi se divna statua, nešto što smo radili mjesec dana, a vide se samo10 sekunda! To je kazalište.”