Mađarski vlak nostalgije

Život nam se ubrzanim koracima modernizira, možda i zbog toga sve više ljudi čezne za vrijednostima prošlosti, pa rado će se nostalgizirati i prigodom ponekog putovanja. Izlete parnim lokomotivama, vlakove s večerama uz svjetlo svijeća možemo nazvati i čarobnim putovanjima kroz vrijeme koja nas vraćaju u mađarski svijet prošlih stoljeća.

 

Autorica: ZSUZSA SÁRI

Snimatelj: ISTVÁN BÉKÉSI

 

 

Visoke stepenice doduše zadaju malu poteškoću, ali to izdašno nadoknađuje prizor koji se otvara putnicima. Stupili su u motorni vagon muzejske vrijednosti, i to na šinobus Árpád koji je tvornica Ganz 1934. godine proizvela na vlastiti rizik, ali su ga nakon povoljnih pokusa Mađarske državne željeznice odmah stavile u promet na liniji Budimpešta-Beč.

Strojovođa BÉLA GARDA kaže: “U ono vrijeme smatrali su ga vrlo modernim i brzim vozilom jer je mogao prometovati brzinom od 110 kilometara na sat.”

ANDRÁS SZIGETI, voditelj je prodaje u Máv Nosztalgia d.o.o. On dodaje: “Kad su ovo 1935. stavili u promet bio je za tri minute brži od onog današnjeg brzog  vlaka koji najvećom brzinom prometuje između dva glavna grada.”

 

Otkriva i daljnje detalje iz priča prethodnika: “Od ovog tipa su za Mađarske državne željeznice izradili sedam komada, ali samo su dva prrimjerka preživjela drugi svjetski rat. Jednoga su preuredili za potrebe vlade, taj je do 1969. godine bio u prometu, potom su ga škartirali i rastavili. Jedino su ova motorna kola preživjela rat i razdoblje nakon njega.”

Od strojovođa samo nekoliko njih se usuđuje prihvatiti upravljanja motornim  kolima, jer zahtijeva veću pozornost. “Ali oni koji to znaju jako paze i jako ga vole voziti”, tvrdi strojovođa GARDA – “Ovdje nema suvremenih uređaja i sve je povjereno čovjeku. Treba paziti i na indikatore jer ovdje nema uređaja kao u modernim vozilima koji povratno ponove stanje indokatora. Dakle, ovdje treba paziti na više stvari.”

 

Malo tko vjeruje da kompoziciju i danas tjera originalni motor, dapače, da su i sjedala i nosači rukohvata iz tridesetih godina. Zrcale stilske oznake Bauhausa i Art decoa.

Vrijedi pogledati luk naslona za leđa, odnosno savijanje rukohvata. Oblik i okvir prozora, a i boja drvenih obloga čini ova motorna kola izvanredno atraktivnima i elegantnima.

Dio nostalgičnih putovanja koji se očekuje velikim zanimanjem je izlet u dvorac u Gödöllőu, koji vodi u palaču kraljice Elizabete, znamenite Sissi, supruge austrijskog cara i mađarskog  kralja Franje Josipa. Uz povijest koja se gotovo može dotaknuti ostaje vremena i za osobitosti koje će vođenje turista zacijelo učiniti pamtljivim.

CYNTHIA, turistički vodič, govori posjetiteljima: “Trajalo je tri sata dok su joj frizeri napravili frizuru jer je imala veoma dugu, od jednog metra dužu kosu. Jednom tjedno kosu je prala konjakom, mlijekom i jajima. Dakle, Elizabeta je bila moderna žena svog doba, ona je bila prva kraljica koja je na bečkom dvoru imala potrebu za kupaonicom.”

 

Na putu za glavni grad ostaje vremena i za malo sanjarenja nad uspomenama turistima poput CHANTAL BOURNONVILLE: “Jako sam sretna jer dok sam bila mala djevojčica u Belgiji smo s djedom stanovali na jednoj maloj željezničkoj postaji i volim vlakove, ovu okolinu, a i duh Sissi je ovdje u vlaku.” Slično misli i DIDIER DESORMEAUX:  “Ovo je čudesno. Bila je veoma dobra ideja očuvati ovaj vlak i zadivljuje što još uvijek radi. Sačuvajte ga još dugo!”