Idrijski rudnik za UNESCO

 

 

Idrija je najstariji rudarski grad u Sloveniji, svjetski poznat po drugom najvećem rudniku žive na svijetu, odmah iza španjolskog Almadéna. Rudarska tradicija duga je više od 500 godina. 1995. godine rudnik je prestao raditi, no ostala je njegova kulturna i tehnička baština, što je ove godine – zajedno s Almadénom- upisana na Unescov popis svjetske baštine.

Grad Idrija se počeo razvijati, kada je ovdje slučajno otkrivena živa. To je bilo 1490. godine, kada je seljak, poznat samo pod imenom Škafar, u vodi prao svoj »škaf« i njime zahvatio dragocjeni metal.  

Deset godina kasnije  prvi su rudari počeli kopati Antonijev rov, najstariji rov u rudniku. 

Umirovljeni rudar i vodič JOŽE PAVŠIČ vraća nas u prošlost: »Tada su rudari koristili samo čekič i klin. Dva rudara su polako kopali na čelu  i puno puta su s tom metodom otkopali i samo dest centimetara u jednoj smjeni.«

Rudnik je do kraja prvog svjetskog rata spadao među tehnički najbolje opremljene rudnike u Europi.

Očuvana je idrijska kamšt crpka, što je crpila vodu iz okana rudnika, sagrađena krajem 18. stoljeća. Njezin drveni pogonski kotač s promjerom od 13,6 metara najveći je u Europi.

U Idriji je i najveći parni stroj u Europi – Kleyeva crpka.

S rudarstvom je u Idriju došlo i čipkarstvo, te  postalo značajan izvor prihoda za rudarske obitelji, a danas se za očuvanje tradicije i razvoj čipkarstva vodi briga u čipkarskoj školi.